Linkovi
Blog.hr
[URL=http://umirovljenici.blog.hr[/URL]
Forum.hr
Monitor.hr

ADELAIDE VREMENSKA PROGNOZA

Klikni za moj email adresu poruku

Klikni za vrijeme po svijetu

vilko whyalla australia

srijeda, 12.01.2005.

Julian 10/08/74 do danas 2004

Julian je bio planirano i zeljeno djete, 11 godina razlike izmedu Darija i njega, to je jedina pogreska.
Ja sam bio zreo covjek na mjestu 33 godine, supruga 37, malo kasno za ono vrijeme.

Julian za razliku od Darija je bio veoma problematican /glasan /nekada je plakao cijele noci ,problem sa formulom, odonda se je puno poboljsala "Formula".

Ali neke bebe su problematicne ,a neke su mirne i ne znades za njih.

Da ne ponavljam opisano je sve o porodu ranije i problemi oko supruge i komlikacije,tako da necu ponavljati.

Napisao sam ranije da se je rodio sa" Squint" , oci uzkriz, sa dvije operacije se je popravilo ,dosta dobro,Vidjeli smo druge specijaliste u Adelaidu ,i svi su bili zadovoljni ,jedan je kazao "ne vise operacije".
Kada je Julien bio 10/11 godina ,specijalist sa kojim smo se dobro znali (radio sam za njega electricne poslove), predlozio je jednu zadnju malu operaciju da se jos malo popravi kozmeticki izgled.

Manje vise pristali smo ,cekali smo u bolnici ,jer Julien je bio veoma srdit nije zelio vise operacije ,i doctor je brzo zavrsio.

Drugi dan kada je skonuo zamotaj pregledao je Julijena i kazao ,sve je uredu.
Julian se je zalio da vidi duplo, nasto je doctor odgovorio da je to normalno posle operacije , kome vjerovati ,prestrasenom djetetu ili doctoru?

Slijedilo je godinu dana on je tvrdio da vidi duplo i da mora uzimati /uciti da gleda na jedno oko, doktor je tvdio da je sve uredu i da on zamislja.
Kada sam ja isao na pregled za oci ,poveo sam ga sa sobom do drugog doctora.

Jest vas sin vidi duplo i u mozgu je naucio da gleda na jedno oko,
ustvari bio bi blesing da ne vidi na drugo!!!!!!!

Ponovo posjeta najboljem specijalisti ,koji je uzeo slike i kazao da ce u Americi govoriti sa specijalistima ,da vidi sta oni misle.

Zaboravio sam kazati Julijenove oci su natrag otisle vise uskriz.....
da je doctor drugi dan poslije operacije bolje pazio ,mogao je dohvatiti misic i sve bi bilo uredu....prokleti bio!!!!!!!

Specijalista iz Adelada se je vratio iz Amerike ,i kazao je da bi jedan mogao sve (oci izvaditi van ) i ponovo rekonstrirati, ali on je jedini bio toga misljenja.
Julian nije htio niti cuti.........drugi nacin je bio da bi se oci kao nasli centar oci i fiksale do stoje na mjestu.
Julian nije htio cuti o nijednome od operacije.

Zelio je da se sve zaboravi i kazao da je on se naucio focusati sa jednim okom .
On ne treba naocale, bili smo zabrinuti sta ce moci od profesije ,jer je zeleo ,electricni fild.....doktor je napisao potvrdu da moze sve u zivotu normalnu osim ,avijonski licence.
I eto sa time smo se pomirili ,ali ne prode dan ili tjedan da se zena i ja ne grizemo radi pristanka na operaciju.

Julian je prihvatio svoj pogled ociju i naucio se da okrece glavu a ne oci tako da nije toliko upadno.

Kao sta sam kazao ranije Matrikulirao je sve najteze predmete i bio najbolji u skoli .
Dobio je nagradu od Zeljezare za scienc, mathsI & mathsII, jedini u cijeloj Whyally.

Dalje je opisano, izucio je dva zanat i istovremeno electrotehnicar/komputer tehnicar.
Danas isto predaje navecer ta dva predmeta na vecernjoj skoli.

U zeljezari je dobio posao (za koji je bio raspisani natjecaj za enginjera polozaj), ali ga je superintendet maintenance pitao ,da ako zeli taj posao da je on najvise kvalificiran.
Danas nadgleduje 30 majstora mechanical i electricar i instrument struke.

Veoma sam ponosan sa njime ,mogu jedno kazati da sam njemu posvetio vise paznje nego Dariju ,bila su drugacija vremena.

Danas je ozenjen ,sve je napravio po planu od 18 godine svaki pokret, i ima curicu Amber Jade(uskoro tri godine).
Otac koji je bio na rodenju snimao ,odmah prao djete , i vec je i tjedan dana sam bez icije pomoci (dok je zena bila u bolnici),vodio brigu o djetetu sam kompletno.

To djete je ludo za njim isto kao i on za njom. Svaku vecer ako ne radi kupa je presvlaci ,mjenja pelene hrani je i provode zajedno igrajuci se isto kao jako je puno uci sve novo ,cak ima i svoj normal komputer portable..........i mi cesto gledamo video link Adelaide -Whyalla.

Eto necu o Julijenu odugovlaciti ,jer malo je za kazati osim da smo stvarno veoma ponosni sa njime.

Sa ovim bi ukratko zavrsio o Julijenu i njegovoj familiji ,sa svojim znanjem znadem da je siguran ,Japanise koji su radili sa njime u zeljezari ,bi zeljeli da bi isao po Australiji okolo raditi i komisening poslove, ali Julian voli malo mjesto....kaze ima sve sta mu treba ,a vise novac ce samo napraviti razdvojenost od familije.

Tatin sin?.......ne definitly je po promisljenoj i sredenoj majci.

Nastavak slijedi!

- 16:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.12.2004.

1979/80 mamina posjeta u slicima!

Vilim,Robert,Vera,Julian,Mama

Mama,Robert ,Julian ,Vera

Robert & Mama

Dario,Mama,Julian,Robert

Vera,Mama,Dario,Robert,Julian

Dario ,Julian,Mama, Vilim

- 13:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 25.12.2004.

1979…deset godina u Australiji!!!

Ovo je u mojim mislima i sjecanju posebna specijalna godina.
U Ozujku smo primili pismo od moje mame da bi zeljela da dodje da nas vidi sa
Robertom /sin od moje mladjije sestre/.
Navela je da znade kakova je nasa situacija da znade da mi ne cemo moci uskoro u posjetu ,a da bi nas zeljela vidjeti ,ona je bila u to vrijeme 67 godina a Robert 9.

Pisala je da je bila u Australian Ambasady i da su pravili dosta problema ,jer ne vjeruju da samo zeli da posjete nego vjerojatno zele ostati…i dace oni meni pisati za posebne uvjete.
Mojoj majci nije bilo niti na kraj misli da bi ona ostala ovdje,ali kao svaka majka zeljela je jos jednom vidjeti familiju.

Dobio sam uslove za Visu za njih obadvoje ,prvo su kazali da sumnjaju da majka zeli ostati sa necakom i da ce je u tom slucaju vratiti natrag.
Drugo trazili su mene da moram da je osiguram medical za vrijeme posjete i prinesem uplacenu potvrdu.
Isto sam morao dati pismeno odobrenje da smije ostati sa nama u stanu od drzavne komisije, jer kuca je bila od drzave /kupili smo je poslije/.

I nakon dva mjeseca dobili su ulaznu vizu ogranicenu na tri mjeseca.
Dosao je i taj dan kada su dosli moj mladjiji sin Julian ,tada 5 godina star i ja smo isli po njih u Adelaide 400km jednim putem, i vratili se istu vecer sa njima natrag u Whyallu.

Mama nije mogla vjerovati kako je to daleko voznje u jednom danu 800km.
Isto bilo je i dosta toplo u ono vrijeme nisu bila kola sa hladjenjem ,makar ne osrednja.
Kada smo ulazili u nase malo mjesto divila se kako je mnogo malih ulica svi sa drzavnim kucama i vecina uredno sredjena, svatko je imao dosta pred kucom i iza kuce i sa strane zemlje za vrt.

Bili smo dugo budni ,ja sam imao godisnji odmor tjedan dana…mnogo se je pricalo sta se nije sve pisalo…u deset godina mnogo toga se je dogodilo na obadvije strane .
Uglavnom bili smo svi zadovoljni ,stariji sin je pricao normalno hrvatski sa bakom i braticem dok Julian nije razumio i malo se sramio ,ali je ubrzo se uklopio uz baku.

Odpelali smo ih okolo na sve strane po 400km…nisu mogli vjerovati kakova je pustinja na jednoj strain dok uz more je bilo obradjene zemlje i mnogo plaza.
Isto smo je otpelali u svjetsko poznate Flinders Rangers…sta nije daleko od nas samo oko 200km i okolo oko 500km.

Kazala je da vidi da ovdje ima svega ali da je skupo i kada se usporedi placa da zivot nije
tako lagan i da se radi mnogo za zivjeti, kazala je da bi vjerojatno zivjeo i bolje da sam ostao u Zagrebu i imao svoju firmu…ali jedino bi bio problem stan ili kuca.

Ja sam joj kazao da smo mi zadovoljni sa sta imamo nije mnogo i nismo bogati ali,zivot koji
imamo je mnogo bolji za nas kao obitelj.
Danas mi je drago da sam imao priliku vidjeti majku jer to je bilo zadnji puta,ona je umrla u 84oj godini zivota,1995te,a mi smo tek isli u posjetu u hrvatsku 1998, radi mojeg zdravlja.
A otac mi je isto umreo ranije, ne mogu kazati sta je teze ne biti u mogucnosti ne biti na sprovodu ili saznati preko poste primiti smrtovnicu i slike.

- 15:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.12.2004.

Mali izleti u Juznoj Australiji!

Julian,1975.

Julian,1975.

Julian,1976.

Julian,1976.

- 13:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 22.12.2004.

Whyalla od 1974 do 1979!

Eto po malo se je sve ustablicilo, radio sam u zeljezari ,i subotom ili nedjeljom ili posle posla ako je bilo potrebno.
Nastavio sam raditi vani na novim zgradama ,napravio sam ih oko 300 kuca.
Danas znadem da sam se unistio sa zdravljem sa svim kostima i misicima sa pre-naprezanjem posla ,radio sam dnevno po 14 sati.

U kuci smo obnovili namjestaj podigli malo standard ,znali se provozati sa kolima oko nase Juzne Australije ,ali samo na kratko po 2-6 dana jer sam bio zaposlen previse.

Promjenili smo i kola ,dvoja novija ,ali svejedno nisu bila cisto nova.
Mogu kazati da nam je standard zivota bio dobar ali je sve odlazilo u dugove....moja supruga nije volila sta sam se zaduzivao ,ali ja sam uzivao pruziti familiji i vise nego sam u stvari mogao.

Stariji sin Dario je isao oko 10-20 sati, na tjedan sa menom raditi posle skole, za sta je dobivao placeno veoma dobro.

1976 otvorio sam i electricarski biznis ,u ime familije, ali sam nastavio raditi i dalje za zeljezaru kao i zgrade ,stime da sam po malo jos imao posebno privat poslova ,vecinom sam bio poznat po cijelu stariju kucu ,ponovo sve obnoviti/promjeniti , ali to je bio tezak posao na tavanu se vuci (kao sta sam kazao nisam mogao se saginjati)ili sam klecao ili lezao na trbuhu i radio ,jer tavani su dosta niski.

Supruga je isla u skoli sa mladim i pomagala u kantini, isto su je zamolili da drzi na hrvatskom....jezik...citanje i pisanje .. pjesme...i obicaje,jer je bilo mnogo hrvatske djece kao i bosanske ,primorca i dalmatinca kao i iz srbije.

Moj stariji sin je znao govoriti hrvatski i znade ga i danas.
Ali mladiji koji se je rodio 1974, mislio je da je njegova majka cudna i nije volio uciti hrvatski, ja sam mu pustio na njegov izbor ,znao sam po sebi da ne bi zelio biti guran u nesto sta ne volim,jer takovo je bilo cijelo moje dijetinjstvo.

O je, usprkos sta sam bio toliko zaposlen isto sam isao u vecernju skolu i zavrsio za elektrotehnicara, jer sam imao dvije godine zavrsene.
Isto sam se isticao u komputerizaciji ,koja je samo posla ,tako da sam bio medu prvima treniran osnove komputerizacije.
Takoder smo imali i kod kuce medju prvima kpmputer ,sta je imalo samo par osoba .
To je bio samo pocetak komputera i morao si sam pisati programe da nesto radi.

Dario ,stariji sin je poceo raditi ,svaku vecer u velikom ducanu, bio je 15 ,i kazao da zeli da vidi kako
je raditi i vani,a ne samo sa menom.
Radio je po 25-30 sati tjedno ,ukljucujuci subotu i nedjelju.
Zastedio je nesto i ja sam dodao da si je kupio motor samo 50cc,mala Yamaha, ali je bio veseli i sa time.

Ovdje se moralo ici 10-11 godina u skolu , sa 10 godina mogao si ici ili za radnika ili samo zidara.
Za druge zanate je bilo 11 godina. Ja sam zahtjevao od moje djece da zavrse 12 godina i onda da cemo vidjeti sta ce zeliti i napraviti.
12 godina je kao u hrvatskoj gimnazija sa Matriculiranjem sa 5 predmeta.

Ja sam zahtjevao od moje djece da polazu; Engleski,Matematika I,matematika II, Kemiju,Fiziku.
Stariji je dobio na ispitu od 500...435 pointa, sa time je mogao na fakultet ,ali smo zajedno odlucili da izuci zanat u zeljezari,"Sciantific instrument mechanik" i isto preko nase male firme da polozi za Electricara, sta je i napravio.

On je jos u drugoj godini zanata zelio zivjeti u karavanu u nasem dvoristu,pa vec je bio blizu 20 godina ,ja sam uzeo kredit koji je on otplacivao, isto je placao doma reda radi troskove hrane kao i struje koju trosi vani u karavanu ,za grijanje ili hladenje.

On je bio zadovoljan i danas kaze da su mu to bile najljepse godine zivota.
On je upoznao jednu Engleskinju njegovih godina , koja je dosla istovremeno sa roditeljima kao i mi,ona je isla za bolesnicku pomocnicu, znali smo da nekada spavaju kod Darija ,ali zivot se okrece i takav nacin zivota prije braka je postao obicaj.
Oni su zivjeli zajedno 4-5 godina i onda se ozenili.

U to vrijeme prolazio sam kroz velike bolove ,probao svasta ,nije toga bilo ,od aparata do akapancure ,naturopractice, chiropraktise, sve samo sam trosio novac za nista bilo bi bolje da sam manje radio....budala jedna!.

O ,skoro sam zaboravio Julijen se je rodio sa SQUINT, ocima uskriz.
Imao je prvu operaciju bio je samo 6 mjeseci ,malo se popravilo, i onda je ima drugu sa osam godina, popravilo se je dosta dobro.
Operacije su bile u Whyally, ali smo vidjeli oko tri,cetri druga specijalista u Adelaidi i jednog u Melbourne.
Njihovo misljenje tri od njih je bilo da se vise ne dira i operira.
On je vidio uredu nije trebao naocale.

Nastavak slijedi!

- 15:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 21.12.2004.

Julian.....

Ponekada u zivotu slike kazu vise nego sta se mogu naci rijeci, takova je ova prilika!

Dario-Julian,1974.

Vilim-Julian,1974.

Julian,1975.

Julian 1st birthday, 1975.

Julian 2nd birthday, 1976.

Julian 3rd birthday, 1977.

Julian 4th birthday, 1978.

Vera-Dario-Julian 4th birthday, 1978.

Vilim-Vera-Julian 5th birthday, 1979.

- 11:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.12.2004.

1974 godina radosti...i rodjenje Julijena!

Vera 1974.

Vera-Vilim 1974.

Vera-Vilim 1974.

10 Augusta 1974, Dario je dobio brata .......Juliana.........,imali smo stvarno sve splanirano i soba je bila unaprijed pripremljena sve je bilo pozeljno i planirano,
nadali smo se kcerki ,ali eto bio je sin.........bila je 11 godina razlika izmedu brace....danas znademo da je malo previse ,ali sa svim uslovima to je bilo najbolje.

I opet zena je bila u bolnici ,bile su komplikacije, dosla je doma ,ja sam uzeo
godisnji odmor da mogu pomoci koliko mogu...vratio sam se iz ducana ,ona u nesvjesti, pod sav u krvi .
Zvao sam hitnu pomoc, i oni su je otpelali, a ja sa bebom u kosari za njima.
Cekali smo dok ju nisu ponovo sivali i cistili, imala je krvno otrovanje, kazali su da
ce morati ostati 14 dana u bolnici.
Meni su kazali neka uzmem dijete i da vodim brigu sam brigu o njemu.

OH BOZE dokle?
bio sam dobar otac suprug ,ali nisam vjerovao da mogu sam bez icije pomoci brinuti
o 8 dana starome djetetu.
Nisu htjeli niti cuti da Julijen moze ostati u bolnici.
Otpelao sam se kuci.........misleci sta i kako cu?
I onda mi je sinulo ,Juliana je vidio specijalist i kazao da ima zuticu, i da ce mozda trebati par dana u bolnicu.
Sjeo sam u kola otisao kod istog specijaliste ,dao mi je odmah uputnicu za bolnicu ,
da je potrebno da dijete bude u bolnici i uz majku.

Srecom moja velika glava se je znala i snaci, i tako smo eto ponovo se provukao
kroz problem .
Vratio sam se raditi i kazao poslovodi da ga molim za godisnji posle kada se zena
vrati iz bolnice .
Nije bio odusljevljen a skotski mulac je imao 9 djece, a malo razumjevanja za drugoga ,on je bio veoma sretan sa svojom djecom nikada nisu bila bolesna kao i
zena.
Ali na koncu mi je ipak dao tri tjedna posle.

I eto nemam ja srece sta god se dogada kao da nas je netko prokleo.Srecom da je i Dario bio 11 godina ,mogao je sam ici u skolu ,dok sam ja radio ,dani su prolazili sa menom pranje vesa i kuhanjem peglanjem i posjeti suprugi navecer od 18:30 do 20:00.
Kako god nisam isao u crkvu nikada ,mislim da sam se molio i cak i klecao i molio, da sve zavrsi uredu.
Nakon 16 dana supruga i Julian su dosli kuci.

Tri tjedna su prosla i mali Julien je bio dosta nemirna beba, sa puno plakanja , noci i noci smo ga morali smirivati imao je dosta problema sa hranom /formulama/u ono vrijeme nisu bile tako dobre kao danas.
I taj dio je nekako prosao ,sada se cini kao san ,ali bilo je onda drugacije, isto i za suprugu jer ja nisam vise vec godinama se opijao, i zivot je bio veoma drugaciji.

Nakon kada je Julian imao tri mjeseca vratio sam se natrag i na drugi posao....o
nisam vam niti kazao ,1974 sam poceo posle posla i vikendima raditi po novim kucama ,za jednog privatnika,
posao je bio slabo placen ,ali sam radio na crno bez poreza,tako da nam je pomoglo,
ali znao sam i morao posle svakog sata leci na leda i poravnati ih i bio sam u velikim bolovima, ali i ako nisam radio ,samo sa polozajem sam imao bolove.

Julian 1974.

Julian 1974.

- 14:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 18.12.2004.

zivot od 1972-1974

Sjedim pred komputerom i mislim o nastavku....sta da pisem?
Ne bi zelio biti dosadan (jer sam se opekao na Hhinet), eto ja cu nastaviti kao i na pocetku ,
vec cu vidjeti rezultat.

Jedno da se razumijemo ja ne placem za svime sta je prosli i dogodilo se ,nego samo zelim
pokazati kako netko moze biti i nesretan i ne ide mu sve kao drugima od ruke.

Moram priznati znadem mnogo ljudi koji su veoma uspjeli.....sta je doslo za nocnim smjenima
,ti
ljudi nisu imali niti zanata ,radili su kao ispomocni radnici...........radili su i po dvije smjene za
redom.
Zene su im isto odmah nalazile posao i radile ,neke po noci ,neke u pekari...i ti ljudi su stvarno zasluzili svaki dollar sa mukom.
Djeca su i bila bez nadzora i bilo je i problema ,ali to je stvar familije kako su izabrali.
Takovi ljudi su imali po dvije -tri kuce...........ali ja si nisam mogao takav zivot zamisliti.

Sjecam se jedne familije otisli su u posjet u dalmaciju, ostali tri tjedna i potrosili u ono vrijeme $15,000, za mene bacen novac...zasto?
Da se pokazu kako im ide dobro ,a ovdje su zivjeli kao robovi da zarade te novce!

Ali to je ono nase pokazi i daj sve najbolje, takav je nas obicaj.

U meduvremenu 1972 je prolazila ,ja se nisam osjecao mnogo bolje ,nego prije operacije,
nisam bio nikada vise bez bolova upravo ako sam samo stajao i nesto malo napravio.
Da li su mi posao u nasem konstraction skladistu, da sredim zapustene kablove ,bilo je na
hiljade dramova ,a nitko nije znao sta su po velicini i mjeri.
To je bio tezi posao nego da sam radio svoj electricarski posao.

Ali voljeli su rezultat ,kada je cijela lista sa kablovima bila slozena.Napravili smo veliki profit ,
jer se je taj novac mogao odbijati od novih projecta.
Trazili su me da preradim cijelo skladiste ,bilo je materijala ostalog posle poslova ,da nitko nije
znao sta je gdje, i ostao sam dvije godine raditi u skladistu,dali su mi i predradnicku placu i dva skladistara.

Ali na kraju mi je dodijalo i trazio sam natrag na alat ,tamo je bilo moje mjesto.

Supruga i ja smo imali govor i odlucili da imamo jos jedno dijete ,jer Dario je bio 10 godina star ,i dosta je vec bila razlika .
Pomalo smo otplatili sve sta smo dugovali i kupili prva kola .
Bio je lijepi british Morris 1100 S, kola su bila oko 7 godina stara ,ali nije bilo problema jedna stvar sam zapamtio ......kada kupis kola nikada vise nemas novaca, te plati za otplatu ,te odrzavanje i registracije i insurance , ali i kao svi drugi konacno smo i mi imali kola.

Po prvi puta smo mogli se otpelati da vidimo gdje smo ,na sve tri strane je bila zemlja pokrivena samo sa zbunjem, i do 100 km okolo Whyalle nije bilo obradene zemlje.

Posle 100 km ,zapadno i na sjeveru je bila obradena zemlja i najbliza mjesta, oko 200 kilometara od nas su bile kamenite svjetsko poznate Flinders planine, i znali smo ici svakih tri tjedna za voznju ,obicno smo napravili krug od 600-700 km u jednom danu.
Vracali se umorni ,ali zadovoljniji ,jer konacno smo imali malo razliciti zivot.

1974 dosla je nova vlada ,konacno su dosli Labour Party/Radnicka/, prime ministar Whithlam je povukao trupe iz VIETNAMA, prekinuo se je Nacionalno obavezno sluzenje vojske.
Njihov sistem je bio kao lutrija u vojsku je isao ciji broj /ime se je izvuklo.
Sa novom vladom po prvi puta smo dobili i Medikalni system za svakoga jednako, isto kao i socijalnu pomoc koja se nije niti izmjenila mnogo do danas , baza je bila 25% od muske prosjecne place, za staracku penziju ,besposlenost ili invalidsku ili bolesnicku .

Mi smo na poslu imali 8-10 dana na godinu placenu od poduzeca 100% bolovanje, ali kako se je pokazalo u mojem slucaju sta je 8-10 dana, dvije prehlade i ode na godinu, a znali smo koliko na poslu za vrijeme poplave raditi pod uslovima da smo bili mokri po 14-20 sati, ako si se prehladio to je bio tvoj problem.

Eto stvari su se promjenile i poceo sam konacno gledati Australiju sa malo bolje svijetla.

- 09:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Slike Whyalla i okolica!

- 09:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 17.12.2004.

Prikaz lumbar i laminectomy operacije.

Herniated disk!

Normal spine!

Spine gledajuci sa strane poslije laminectomy!

Ligaments!

Na ljevom MRI pokazuje sa strane pogled na herniated disk/bjela strelica.

Na desnom MRI je pokazana slika popreko herniated diska/gledajuci na vertabral kolumb od
direkcije glave...bjela strelica pokazuje herniated disk...dok crna strelica pokazuje nepritisnuti nerv.

1 Spinous Process
2 Lamina
3 Zygapophysial Joint (Facet)
4 Posterior Tubercle
5 Foramin
6 Pedicle
7 Body

U laminectomy operaciji,cjela lamina je odklonjena/odrezana da se otkloni pritisak na nerve ili
da se dodje do diska.

Laminotomy je novija tehnika poslije 1980 godine ,koja je samo malo otklanjanje lamine,ali nije
za sve slucajeve.

Od svih operacija Laminectomy je druga po redu za jacinu bolova poslije operacije.

Od 100% osoba koje imaju problem sa kicmom samo 5% zavrsi sa operacijom od tih 5%
uspjeh je oko 65 tu 75 %, iako specijalisti kazu drugacije, mnogi imaju problem za cijeli zivot,a mnogi imaju vise operacija poslije.

Ukoliko imate problem sa kicmom koji je neurologikal , prvo trebate 6 tjedna ...toliko treba tjelu za oporavak, ukoliko niste u redu danas je dijagnoza laksa sa Ct-scan i MRI i onda ako je stvarno potrebno dobro promislite i trazite jos najmanje jedno razlicito misljenje...ako doktor kaze nema problema sve ce biti lako ...promjenite neurologista...koji ce vam obecati 75%...pa onda ako je bolje sretni ste.

Ja sam isao 2004 na kanalnu stenozu na operaciju sa 50% i opomenom da se moze dogoditi i
gorje,
vidio sam tri specijalista, isto misljenje radi moje prve operacije 1972 poslije koje sam radio
tesko i vise se povredjao...jer je trebalo postaviti djecu na noge.

Sada sam imao poslije operacije/ 8 mjeseca/ MRI i desni nerv L4 na desnoj strani mi je pritisnut,
ne vjerujem da cu ici na drugu operaciju osim ako ne cu imati problema sa urinating i stolicom.

- 12:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Medikal opis i slike za usporedbu!

Danas sam 63 godine i znadem nakon druge operacije sve sta nisam 1972 godine znao...i studirao sam i probao svasta i nigdje sam opet trebam i trecu operaciju ...ali doci cemo i do toga.

Fig.#4/normalan disk /graficki prikazan

Fif.4/povredjen disk/graficki prikazan

Fig.#7 CT-scan povredjenog diska L4-L5, (grade 5)

Discogram ...grade0-grade5

Examples of disks problems!

Spinal column side/back!

- 11:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Whyalla, 1971 i pocetak 1972

Zeljezara je ogromna, velika je ima oko 10 ulaza na razlicitim pogonima. Mi radimo nekada po
tjedan- dva na jednom mjestu, u tom slucaju imamo svoje stalno prebivaliste i prebace nas
sa kolima na mjesto rada ,obicno nosimo svoj rucak i vracamo se oko 15:45 sa posla i u
16:00 sati, hodamo do izlaza ako 10 minuta,ukuca se karta...i svatko svojim putem .....to je
sta je meni
trebalo nema vise drustva ,nema gostione posle posla.
Prve tri godine nismo imali automobil, zena je odhodala do ducana jednom na 14 dana i vratila
se sa Taxijem sa shopping.
Ja sam obicno isao sa prijateljima/znancima sa posla i dao im na placi za petrol ,koliko bi me
kostao autobus,ali je bilo nezgodno sa autobusom jer smo radili na razlicitima mjestima.

Construction je imao ,poslovodu ,dva predradnika i oko 10 electricara i oko 8 naucnika koji su
se izmjenjivali svakih tri mjeseca.
Ako smo imali vecu izgradnju ,imali smo zaposlenih vise electricara nekada po 10 vise.Ali posle svakog zavrsetka projekta ,premjestalo se je na druge pogone ,netko je volio raditi smjene i
to je bio drugi posao ,popravci ,kada nesto stane ili pregori izmjena ,tvornica je imalo ako
100,000 motora , od njih smo drzali oko 10,000 u sladistu.

U glavnom skladistu se je drzalo oko 200,000 razlicitih articla ,od olovke ,papira ,formulara do
svih struka materijal ....nezamislivo...cijela kompanija u ono vrijeme je imala 75,000 zaposlenih svugdje u Australiji.

Posao je bio veoma razlicit ,nakada si u kancelariji dodao steker dva ,par lampe.
Slijedeci posao mozda si bio na vrhu Kokosa/ugljenjare, gdje je temperatura bila preko 50 C,
i radilo se sa specijalnim kablovima na masinama .
Nekada je posao bio oko Ulje rezervoara, gdje se nije smjelo pusiti ili uzimati otvoren alat.
Ponekada uz Furnace, ogrnuti sa specijalnim kaputima i cipelima ,i sa kisikom i mjenjali smo se
svakih 15-20 minuta , i stajala je hitna pomoc u slucaju nesrece.
U zeljezari ,a pogotovo tako velikoj stalno se nesto unapreduje i izmjenjuje.

Eto toliko o mome poslu imate generalnu ideju nisam imao problem, sa poslom ,engleski sam
po malo sa citanjem i govorenjem sa ljudima ucio.
Bilo je jako puno Jugoslavena u ono vrijeme nije se gledalo hrvat ili srbin ili bosanac ili
dalmatinac.

Skoro sam zaboravio od samog pocetka kada smo dosli imao sam teske glavobolje i pocela
su me
po malo boljeti leda, nekada i cijela noga ,ali sam znao kupiti u apoteki najace tablete ,za koje
se potpisalo u knjigu ,jer je bilo 12% narcotic Codeine, a za glavobolju sam uzimao Valium /
Diazapam, i nekako prezivljavao .
Isto u to vrijeme sam radio na jednom mjestu 6 mjeseci , Power plant, imao sam dobar posao instrumentaciju i promjene instalacije ,ali vrucina je bila cijeli dan 50 C, dolazio sam kuci veoma iscrpljen jos i vani vrucina ,tako da smo kupili Hladenje,malo preveliku za jednu prostoriju,
ali je hladilo skoro pola kuce ,jedino cijena je bila nezamisliva ,u ono vrijeme 10 tjednih placa,
ne sjecam se da sam vidio oko nas da ima itko,kostao je $540 dollara.
Danas mozete isti kupiti za $1,600, sta je oko tri tjedne place, po tome se vidi koliko se zivot izmjenio.

Da se malo prebacimo na moju zenu i djete.Dario je isao u skolu ,kazala mi je zena nemaju
nikakovo hladenje nego samo fenove za micanje zraka, ali preko 43 C su pustali djecu kuci.
Isto su imali smjesan nacin ucenja na pocetku prvog razreda su sjedili u krugu i tako ucili.

Moja zena je isla u istu skolu pomagati u kantinu sa hranom za djecu ,isto je i isla u skolu
po danu na engleski.
Nije se nikako mogla oporaviti i bila je slabokrvna, ali sa obzirom da nije radila bilo smo svi zadovoljniji.
U Zagrebu se je navukla po zimi djete u vrtic pa po autobusu i tramvajima od Mirogoja do Tresnjavke , tako da sam smatrao da je bolje ako je kod kuce sa obzirom da sam ja dosta
radio.

Islo je po malo sve u redu ,placali smo zajam, drzali se za sebe nismo se sa nikim druzili ,
osim zena je znala popiti kavu sa drugima na english satovima, Dario je upoznao par prijatelja
i pomalo se ubacio u skoli ,za djecu nakon prve godine je uredu.
Oko Bozica 1971, pocela su me leda boleti veoma jako, po u nogu ,nisam mogao hodati,
srecom bili su praznici imao sam godisnji i nekako sam se izvukao ,ali nikako ne na puno bolje.

Otisao sam do doctora imao X-ray i nasli su da mi je povredena kraljeznica i disk i zastekan
nerv , kondicija se zove SCIJATICA, mislim da jeto ishijas, vidio sam ortopeda ,narucio mi je
korzet za cijela leda.

Sada je doslo do najveceg problema ,sa obzirom da Australija nije imala socijalni sistem, ako
ste se povredili na poslu poduzece je sve platilo ....tu je nastao problem nitko mi to nije
rastumacio,
moj pametan sogor mi nije kazao nista oko toga.

Probao sam preko uniona radi engleskom da nisam znao zakon i da mora da sam se povredio na poslu ,jer smo radili i dizali dosta teske predmete.
Ali sa mojom srecom nisam dosao nigdje, otisao sam u velike bolove radio sam i nekako se vukao, nekada su me cak poslali kuci.
Bojao sam se sta sada ,isao sam na sve gorje, moj doctor je kazao da trebam operaciju ,
ortopedski surgen nije bas volio da operira, Ne zaboravite mi govorimo o 1972 pocetak,vukao
sam se vidjeo ortopeda ponovo i trazio operaciju ,jer nisam mogao ,stajati ili hodati, a kamoli se sagnuti.

Nisam tocno niti razumio sve oko operacije ali sam znao da ce biti veoma teska i da trebam pola godine da se oporavim da ne radim.
Sta sada,pogledali smo sta trebamo platiti ,otisli u ducane i dogovorili se da cemo tri mjeseca
placati samo pola, isto tako i za stan su nam skinuli na pola.
Ali od kuda cemo zivjeti ?....otisao sam sogoru ,rastumacio i zamolio ga dali mi moze posuditi
$200-300 Dollara, da cu mu posteno vratiti sa interesom u pola godine.
Sutio je ,znao sam da ima oko $2,500 dollara zastedena.....kazao je da mi ne moze reci da ce
vidjeti.

Otisao sam od njega placuci, znao sam da ga ne cu vidjeti ,sta i nisam za slijedecih 6 mjeseci.
Na poslu sam znao Skotsmena privatnika veldera ,koji je radio za nas i njega sam zamolio,otisao je za vrijeme posla kuci i vratio se sa $300 dollara.

Ad onoga dana nikada nisam imao nista sa bilo kime od familije ili nasih ljudi................i tako je ostalo do dan danas,svakoga upoznam pozdravim ,postujem ali drzim se samo sebe i familije.

Ne razumijte krivo ima familije podjeliti ce sve,ali eto u mome slucaju nije radilo ,a da sam poceo piti ,koliko bi zeni njezin brat pomogao?

Kazem ovo moze biti samo moj slucaj ,ali je moje iskustvo.
U zeljezari nisam dobio bolesnicki nego sam morao potpisati za specijalni "Industrijal Leave"/ "PREKID RADA S TIME DA ME NE MORAJU PRIMITI AKO NISAM SPOSOBAN".

Sredio sam sve sa zenom, otisli smo u bolnicu, sestre su mi rastumacile sta me ceka i pokazale
ljude sa koji su imali operaciju ,proslo je 12 dana jos se nisu digli iz kreveta, i pitali me da li sam siguran u sta se upustam.

Imao sam takozvanu :LAMINECTOMY, na ledima se otvori oko 25-30 cm ,otpili se /pretrga
zadnji dio kraljeznika( onaj komad sta osjetite pod prstima ,kada se dirate po ledima.P.S.
otkloni se/odreze lamina/i interspinuos ligament i onda se busi polagano da se ne povrede
nervi, i sredi se disk i popravi kraljeznica ,i pokrije se ponovo ,ali Vi ostajete na tom mjestu
bez kraljeznika ostraga.
Leda vam postaju slabija i ustvari sa takovom operacijom ne bi smjeli raditi moj posao.

Cim sam se probudio ,pregledali su da sam sve osjecao ,prakticni operacije ja uspjela.
Dobivao sam inekcije Pethedine svaka 4 sata ,ali nisam mogao spavati tri dana i tri noci,
cetvrtu nac sam bio u takovim bolovima da bi se ubio.
Dan posle je malo bilo bolje, ali odmah sam kazao zeni da osjecam kao da mi je netko
skratio lijevu nogu .
Naglo sam se oporavljao na sve zacudene kao i doctora,i 10 dan sam isao kuci ,sa uputima
da lezim mirno i da ne hodam.
Posle 14 dana skinuli smo konce, bilo je tesko hodati a saginjati se nisam mogao.
Nakon 5 tjedna lagao sam da sam dobro ...dok sam znao da se ne mogu sagnuti, puno
stajati i hodati ,sedmi tjedan hrabro sam otisao u zeljezaru i pokazao KAKO SAM ZDRAV,
i dobio posao natrag stime da mi moraju dati laksi posao.

Majku mu ga ljubim koliko me je boljelo isao sam po tablete gutao ih troduplo nista nije
pomoglo, nikada se nisam mogao sagnuti vise prema napred samo 5 cm ispod koljena,
jebiga sta je rezano nikada vise ne moze biti ,dobro i tijelo treba 6 mjeseci terapije ,a ne
6 tjedna.

Eto moji prijatelji, ostao sam za ostatak zivota ogranicen ,danas takovi ljudi ne dizu teze
od 10 kg ,ja sam dizao i dalje 60-70 kg, takovi ljudi ne rade po lojtrima i po tavanu i krovu.
Ostao sam ogorcen sa Australijom i sve sta je protiv radnika ,siritinje i bolesnika..............
i mislim da se tako nesto mora proci da se moze razumjeti.

- 09:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Geografska karta Australije i Juzne Australije

- 03:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.12.2004.

1970 i 1971 pocetne godine

Eto Bozic i Nova godina su prosle, probao sam cim vise uciti engleski ,srecom njemacki i malo
znanje poljskog i ceskog mi je pomoglo.
Nastavio sam raditi sa Line -gang ,kako se zvao kamion i radnici,prolazili su dani vrucina se
otegla do Travnja, bila je posebno vruca godina .Navecer smo pratili prognozu vrijemena,
mi smo bili oko 2,000 km od Zapadne Australije glavnog grada Perth, i u ono vrijeme klima
je bila prediktabla po Perth ,trebalo je oko dva dana da dode do nas svaka promjena.

Poceo sam dopisnu skolu preko poste ,ali sam uskoro postigao osnovno i prekinuo kupovao
sam Novosti /News/, i poceo prevadati ,ispitivati i dodijavati ljudima na poslu i veoma brzo u tri mjeseca ,bilo je puno lakse.
Posao je fizicki bio tezak ,stavljali smo velike kablove pod zemlju i stavljali pjesak i pokrivali ih sa betonskim plocama.
Isto tako i stupove svi smo djelili posao sa pomocnim radnicima, nije bilo razlike tko je tko.

Bilo je skoro 6 mjeseci ,pitao sam poslovodu ,da bi zelio premjestaj i da mislim da je ovo nije
posao za Electricarskog Majstora, nije me htjeo pustiti na intervju sa glavnim poslovodom.
Tako da sam kada je otisao na godisnji, otisao sam i trazio da govorim sa superintended.
Dobio sam da ga vidim drugi dan , nisam spavao cijelu noc, vodeci brigu kako cu preci.

Predstavio sam se na engleskom i polagano pokusao rastumaciti ,sta zelim , donekle smo se razumjeli, kazao mi je da mogu odma sutra poceti novi posao na electro -constraction, i sa
obzirom da imam license ne vidi razloga da me ista zaustavlja.
Dobio sam malu povisicu koja je bila kao i za sve druge Electricare, i dobio sam listu cijelog
alata sta trebam po standardu da imam osim sta daje poduzece.

Zeljezara je zaposljavljala 6,500 osoba isto smo imali i brodogradiliste sa 2,000 zaposlenih osoba.
Zeljezara je zaposljavala 400 electricara i isto toliki broj su imali naucnika, zanat se je ucio 5 godina ,taman su 1970 presli na 4 godine.
Ali naucnicke place su bile veoma dobre, u 4 godini su imali placu kao majstori.

Eto konacno na svoj zanat u kompletni sta sam izucio.
Izucio sam za elektricnog montera, radio sam zgrade, privatne kuce ,skole, ducane, skladista,
Neon, i imao svoju radionicu , bio sam najmladi majstor u Hrvatskoj jer sam polozio dvije godine tehnicke skole na vrh zanata.

Zena ,je bila veoma sretna za mene jer je znala ,koliko sam zelio opet raditi sta sam izucio.
Veoma brzo sam prolazio kroz novije tehnike i materijal i alat , za mene je bilo lakse ,jer smo
imali bolji alat nego sam ga imao i radio prije/osim u Austriji./
Veoma brzo sam savladao ,nacrte i poceo samostalno raditi kompliciranije poslove ,jer u
industriji se radi sa hiljadama zica,sta sam uzivao, i bio sam brzo na poslu ,gdje se je samo
radilo sa mnogo kompliciranim instrumentima i velikim razvodnim plocama sa po 1,000 sklopka.

1970 je zavrsila veoma uspjesno za nas.Kupili smo na dug?/tko nije?(osim ako su obadvoje
muz i zena radili) nasu prvu masinu za vesa ,hladnjak smo kupili odmah za Bozic 1969, jer se ne moze bez njega, isto se sjecam iznajmili smo stime da mozemo kupiti,veliki unit televizija sa
radiom i gramafonom, to je kostalo onda $500 Dollara, dakle oko 16 tjednih placa posle poreza.
Danas se to ne moze zamisliti koliko je to bilo skupo.

Zena je isla jedamput na 14 dana u ducan ,bio je taman otvoren veliki centar sa mnogo razlicitih ducana.
Koliko se sjecam u ono vrijeme je trosila na cijeli speceraj za 14 dana, oko 25 dollara, ali smo zivjeli skromno, a i donesli smo sa sobom nesto kozmetike za zenu za jedno godinu dana.

Uglavnom mogli smo od moje place ,pogotovo i sa jednom subotom extra, platiti sve racune i otplacivati stvari.

I onda je dosla bolest i nikada ne dode samo jedno nego u nastavku.
Zena je imala velike bolove u stomaku/trbuhu, otisli smo sa autobusom do bolnice ,kazali su da ostane preko noci da ce napraviti sve pretrage, drugi dan su me zvali na posao da ce je sa avionskom hitnom pomoci prebaciti u Adelaid, jer treba hitna operacija na zucnim kamencima
imala ih je mnogo.

Eto ostali smo sin i ja sami, ja sam na posao ,a on u skolu bio je u sedmoj godini starosti,
morao je zakljucati ,sam se vratiti ,pojesti sta sam mu pripremio.Treci dan dodem kuci,nema
sina, otisao sam do sogora oni su zivjeli na kraju ulice, i pitao da li je mozda kod njih ,makar
nisam ocekivao,jer sam pitao dali on moze posle skole kod njih ,nisu bili bas odusljevljeni,tako
da nije niti isao k njima.

Vratio sam se kuci ,ispred kuce Taxi, i sa njime moj sin!?,
pogledam bolje on na glavi zavoj i lijeva ruka u gipsu, nisam znao dali da se veselim ili da se
ljutim (imao sam uvijek naglu narav po ocu).
Platio sam Taxi ,zagrlio sina i zajedno smo plakali i usli u kucu.
Bio se je igrao u dvoristu na nasem velikom drvetu ,i grana je pukla pod njim i pao je sa visokog.

Pomogao sam mu da se opere i presvuce i skuhao veceru i prao ves i speglao sta je trebalo, pripremio hranu za sutra ,nazvali smo zenu u Adelaide ,ali joj nismo kazali sta se je Dariju dogodilo ,jadna je imala dosta briga da misli kako je nama bez nje.

Ostala je tri tjedna u bolnici, platio sam avionsku kartu za povratak ,jer je jako daleko sa
autobusom.

Eto nasli smo se opet zajedno ,grlili ljubili i plakali od srece da smo zajedno i da nije bilo gorje.

Sljedeci tjedan dosao je racun za zenu za platiti oko $150 Dollara za doctora,otisao sam odmah platiti,misleci vratiti ce mi odmah novce na osiguranju.
Kazu oni meni racun mora ici u Adelaide, pa ce mi poslati cek.

Boze moj dao sam zadnji dollar, sta sada nemam od cega zivjeti placa je za 10 dana, kaze mi prijatelj, odi otpelati cu te na "POMOC",otisli mi tamo i on tumaci ,sta se je dogodilo ,kazu oni
jer imamo sta za jesti?

Kazem nisam dosao moliti nego mi se je to dogodilo, kazu oni"to je bio crveni kriz", da mi mogu
dati kupone ..... za hranu ...ne, ne, u P.M. nisam dosao moliti nego trebam svoje novce natrag.
Telefonirali su i na osiguranju su mi dali jedan dio $100, od onda nisam vise placao vece doctorske racune dok se nisu obracunali u Adelaidu i onda platio razliku.

Jeb** takvu zamlju i Demokraciji, u Jugoslaviji si bio bolestan i dobio placu i nisi nikome placao.................................................
mrzio sam Australiju ,sebe, koji sam odlucio otici ovdje.................
i mislio sam kako su ljudi u Jugoslaviji glupi niti ne znadu kako im je dobro, sjecam se seljaci su uzimali bolovanje da mogu na selu raditi.............................Vilime suti govoris gluposti!

Ali jos onda nisam znao sta dolazi i kakova tragedija i financijska propalost ce uskoro da nas
pogodi.

nastavak slijedi

- 16:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Na poslu zeljezara 1974

- 07:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 15.12.2004.

Prvi dan na poslu 24/11/69

Ponedjeljak prvi dan na posao, nisam ga nikada zaboravio 24,Studeni 1969, samo sam imao rodendan 28 godisnji.
Pocetak novog zivota ,sta volim je na posao se mora biti na vrijeme kartica se mora staviti u masinu i isto tako na zavrsetku.
Radi se od 7.30 ujutro do 16:15 popodne, sa ruckom 45 minuta na svoj racun.
Ujutro u 9:50 ,10 minuta prekid za "CAJ", to je na racun zeljezare.
Nisam ni posteno se upoznao sa ljudima odmah od Radnicke Party UNIONA, mi daje papire za ispuniti i moram se upisati ,jer u zeljezari je 100% Union.
Mnogo toga mi nije jasno ,nije moj sogor toliko bio dobar da mi kaze o svemu.

Eto ,ima nas 5 na kamionu, predradnik Australijanac, cijeli zivot je radio na linijama, 1 kable spajac Poljak porijeklom,2 pomocna radnika ,jedan je stariji Irish i mladi Grik, i ja Electricar.

Od Whyalle do rudnika zeljeza je bilo 54 km pruga ,dio naseg posla je bila, odrzaj signalnog svjetla i telephonske linije.

Toga prvog dana bila je prognoza 45 C sa daljinskom prognozom 3 tjedna isto bez vjetra ili oblaka, bila je susna godina.
Dosli smo sa kamionom uz prugu ,stavili omotaj kabla 500 m na kamion, zakvacili nesto slicno kao plug za oranje i poceli polagano voziti kamion ,zemlja se je parala i kable se je spustao u zemlju i zadnji dio pluga je zatrpavao.
Vrucina,prasina muhe koliko nisam vidio u zivotu i to one velike .

Doslo je vrijeme "TEA" /BREW/"CAJA".

Na kolima smo imali ugradeno za vodu ,kao i vrece od hesian za piti vodu.Oni su za cas zgrijali specijalnu posudu sa plinom za caj,
Ja nisam mogao niti pomisliti imati vruci caj ,nego sam uzeo vodu,
Boze moj voda samo sta nije kipila, toliko se zagrijalo na suncu, nije nigdje bilo drveca ili hlada , mali zbunjevi su bili puni mrava veliki kakove jos nisam vidio, i ako su se zavukli u nogavicu bio si sav ujeden, nije cudo da su cucali uz kamion i imali "CAJ".

Dosao je rucak, 45 minuta slobode, bez posla prasine, ali nigdje da se sklonis, sendvici sta mi je zena slozila bacio sam jer su bili kao pokvareni od vrucine, imao sam samo crnu kavu, posmatrali su me i sa Poljakom sam malo govorio ,tjesio me je da cu se priuciti i pokazao mi je kako mogu termosicu napuniti sa hladnom vodom, i kupiti malu zeljeznu posudu u koji ide blok koji se smrzne preko noci i stavi ujutro u posudu.

Glupi sogor mogao mi je to kazati, on je u radionici imao hladionik za sendvice i ,masinu za hladenje vode nad koju si se nagnuo i pio.

Eto prosao je prvi dan i tako je bilo 2 tjedna , vidio sam kuda smo dosli u pustinju nigdje nista ,zeljezo se je samo sa vrha kupilo i vozilo sa prugom u zeljezaru, nije trebalo ici kopati u zemlju BREG sa zeljeznom rudacom je bio visok oko 500 metra i na kilometre sirok, u ono vrijeme se proracunalo da ce biti jos za 50 godina sa najvecim izvozom i potrosnjom.

Dva tjedna prije Bozica ,stavljali smo po gradicu nakit i zarulje u boji popreko ulica, u parku po drvecu...na kilometre, bilo je i dalje 45 C ,ali se za vreme rucka naslo mjesto ispod drveta zasticeno od sunca.
I tako po malo dosli su Bozicni praznici, koji su bili veoma tuzni.
Moj sogor je htjeo da i ja pijem i da idemo van, a zene da se brine oko kuce ,meni to nije odgovaralo ,tako da smo se posvadili i mi smo presli privremeno u zeljezarni smjestaj kao apartment ,sta sam ja i na pocetku predlozio.

Bio je veliki stres sami ici u ducan ne znati engleski i kupovati i traziti zajam i ispunjavati ,nisam zeleo nikoga moliti, kupili smo sta nam je trebalo nuzno da mozemo posle koristiti u novoj kuci .
15 Veljace 1970 ,smo dobili stan i preselili se .

Bilo je tesko i za zenu morala je hodati dva puta dnevno sa Darijem do skole i natrag, po toj velikoj vrucini(oko 10 km svaki put), ali je sa skolskim praznicima taman dosao stan i skola je bila samo 2 km od stana.

Mislim da mi je netko onda ponudio da mi posudi novce da se vratim da bih odmah pristao.Mislim da sam prokleo sve i zasto nismo otisli u Canadu( jer teta je gradila ljetnjikovac i nije mogla garantirati), a ja nisam zelio ici preko crkve.
Mozda je bila takova sudbina.Znadem moju suprugu nikada ne pokaze suze ,ali znadem da je tiho plakala kada sam ja zaspao.

Od zene koja je radila u Zagrebu u kancelariji predracunih, sa dobrom placom i ja sam imao svoju radionicu/ali sam uvijek sve zaje***, nasto smo dosli ,a niti nismo znali sta je sve pred nama ,sva sreca jer bi poludjeli!

nastavak slijedi

- 14:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 14.12.2004.

Whyalla prvi dan!

Zena me drma ,budi me ne znadem sta se dogada,kaze ona pustila sam te spavati malo dulje, vrijeme je da se dignes Tony hoce da idete vidjeti za posao.
Veoma je vruce,Tony je u kratkim hlacama i sokne do koljena, tako se je onda nosilo, morati cu i ja kupiti , Boze moj dosli smo sa dva kofera i dvesto osamdeset dollara.

Tony vozi noviji folkswagen, otvorio je prozore ,puse ali to puse vruce, kaze on danas jos nije lose samo je 40 C, dolazi 45 C.
Otisli smo na Electru ,tamo nije bilo posla ,ali su mi dali papire za ispuniti za electricarski licens.
Kaze Tony u Whyally je zeljezara ,gdje i on radi kao alatnicar i da u svakom slucaju ima posla,jedino moramo vidjeti ,jer ce me primiti odmah kao Electricara .
U kancelariji sam dao prevodene dokumente i cekali smo dok su pregledivali(u zeljezari je radilo u to vrijeme 6,500 ljudi).
Poslali su nas u electricarsku radionicu, gdje sam preko jednog Njemca koji je bio predradnik, odgovarao o mome znanju i iskustvu.
Bilo mi je kazano da svatko mora poloziti ispit za pravila da moze vani izvan tvornice samostalno raditi ,ali tvornica je primala i zaposljavala sve nacionalnosti na njihov zanat i bila je ista placa za one koji su polozili pravila ili ne, jer zeljezara je imala sama centralu nije pripadala pod drzavni zakon.

Kazali su mi da odmah u ponedjeljak mogu poceti ,ali da cu prvo raditi par mjeseca na kamionu za odrzavanje linija ,dok ne savladam malo engleski.
Njemac je prosao malo sa menom preko zakona VDO ,Njemackih i bio je veoma zadovoljan ,kazoa je meni da je kazao manadgeru da vladam manje vise sa svim pravilima i imam dobro znanje znakova i citanje nacrta ,koji symboli su bili engleski.

Eto smjestaj smo imali ,posao da pocmem, sada jos samo cemo vidjeti kako ce biti dalje.
Isti dan smo i rijesili medicalni insurance ,privatni ,jer Drzavni nije postajao osiguranje je bilo samo za bolnicu i doktora a jedan dio si morao sam platiti Doctora.
Pa necemo valjda biti bolesni ,koliko ljudi kod kuce su znali reci e, kada bi nama davali novce sta oduzmu za bolest, eto mi smo stigli na to.
Da li ce nam biti bolje?

Za placu sam bio kazan da cu imati $48 Dollara na tjedan ,minus porez i socijalno, i sa obzirom da radim za zeljezaru prvi smo na redu za drzavnu kucu, tri sobe, kuhinju kupaonicu i vasaonicu.
Isto radi se jednom na 14 dana subotom sta se je placalo veoma dobro kao za 8 sati /14.5 sati/.

Kada smo dobili kucu (to su po dvije kuce zajedno ),jedan krov ali svaka podjeljen zid na tavanu i plot izmedu kuca.
Sa obzirom da smo dobili na izmedu dvije ulice vrt je bio oko 150 metra dug i 75 metra sirok.
U Whyalla je bilo po malo izgradeno 4,500 takovih kuca , a najveci broj stanovnika je bio 36,000.
Stanarina je bila $8.50 na tjedan, to je bilo stvarno privlacno.

Najveci uzas je bio kad smo doznali za vodu, bilo je radi suse ogranicenje koliko se moze potrositi, voda je dolazila u cijevi izvan zemlje oko 1 metre diameter ,380 km duljina.
Bila je veoma zmazana, prije nego su godinama posle je poceli filtrirati,nekada su ispustali cijevi da se ciste.
Svaka kuca je imala 5,000 litre veliki tank za kisnicu, kada smo dosli bila je susa, pa sam okrenuo tank da ga ocistim ,Boze moj mrtve ptice kosturi od ptica,odmah sam napravio zastite da sa krova ne moze nista pasti u tank ,kao i smislio sam mali filter.
Posle tog ciscenja nisam mogao jesti i piti za dva dana.
Otisao sam predaleko ,sljedeci clanak prvi tjedan na poslu.

nastavak slijedi

- 17:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Let u Australiju 1969!

- 16:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

DOLAZAK U NOVU ZEMLJU:

19,Novembar 1969
Wienna, Austrija.

Danas napustamo Europu sprema se zima ,znademo da dolazimo u Australiju na pocetak ljeta.Supruga i ja smo se nakon tri godine rastavljenog zivota ponova slozili i sa nasim sinom Dariom,starim 6 godina,pocinjemo novi zivot .
Ne idem radi bolje zarade, nego bjezim od drustva jer sam bio alkoholicar i moja zena jos i danas nije sigurna u mene.
Radi toga i idemo njezinom bratu u neko malo mjesto Bog te pitaj gdje je, tako da ukoliko ja ponovo zajeb**,ona misli imati ce makar kakav oslonak.

Njezin brat nam bas i nije napisao mnogo ,nego da je vec vruce ,ali kada se popije hladno pivo i pice da se nekako dade podnesti.
Ja sam ga trazio /pitao da nam odmah nade smjestaj i da cemo placati , rade nego njega smjetati, ali on je kazao da cemo doci k njemu prvo.

Natrag na avion svi smo se smjestili..............ne vjerujem da je na avionu i jedan gradanin...........poneko cak i pljune...........ne svida nam se ali sta se moze.
Prolazimo kroz razlicite vremenske zone...ja ne mogu uopce zadremati ,ceka nas put oko 30 sati.

Avion se spustio u Karachi....kazano nam je da cemo se zadrzati 1.5 sati, otvore se vrata ,noc ujutro oko 2 sati,sparina ,vrucina .....prvi puta u zivotu sam tako nesto osjetio.
U Zagrebu je znalo biti 35 C i sparina ,ali to je nista sa ovim.
Aerodrom izgleda bijedno i zamazan je izbjegavamo da ne pijemo nista ,jedino smo kupili sinu "Robota na batterije".

Rest na putu ne zelim se vise sjecati ,ljudi smrde , avion je zagusljiv, ali vrijeme prolazi.
Dolazimo u Sydney ,prije nego nas pustaju van dezinficiraju i sve nas isto spricaju, izlazimo van, rano jutro, vruuuuuucina,sparnost gdje smo u Paklu?

Ceka nas Imigracija cijeli avion ,doslo je do zabune cijeli avion ide za Newcastle.................a mi trebamo 2.500 km na drugu stranu.
Engleski sam govorio veoma malo, ali sam govorio Njemacki, tako da smo se razumjeli da je bila zabuna........izdali su nam avijonske karte, prvo do Melbourna, pa onda nakon tri sata cekanja do Adelaida, gdje nas je trebao zenin brat Tony docekati
i voziti kuci u WHYALLA, 400 km.

Nekako smo se snasli u Melbourne, malo Njemacki ,a i nasla se je jedna cistacica ovorila je
Slovenski.
Navecer smo stigli u Adelaide ,nasli se sa Tony i krenuli na autoput ali kako uzak uzas ,a to je bio NO:1 za kroz Australiju, i na top svega vozi se po lijevoj strani.

Dok smo dosli do Whyalla ja jos uvijek nisam niti zadremao , pa to je vec otislo oko 48 sati.
Stigli smo upoznali se sa Tonyjevom zenom i dvoje djeca ,koja su bila tri i jednu godinu.
U svemu pali smo na krevet i crkli.
Kazao je Tony Vili sutra idemo tebi odmah traziti posao.

nastavak slijedi

- 16:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Istiniti zivot iz Australije od 1969 do Danas!

Vili 2002
/klikni na sliku za vecu sliku/

Pisac ovog clanka je roden Zaprepcan,nije politicki ili Nacionalni zaguljen ,vjeruje u slobodu vjere, democracije i veliki podrzivaoc za prava radnika i humaniterijanstva.
Ima Australijsko Drzavljanstvo i vjeruje da njegova sadasnja kao i buduca familija ima pravo sama da odabere kojim nacinom ce zivjeti i koji jezik govoriti.

Kazuci ovo gornje ne znaci da je osoba veoma zanesena sa Australijom, dapace smatra da bi standard zivota i socijalne ispomoci,naprimjer "medikal i mirovine" trebale biti puno bolje.
Ali sa obzirom da je on izabrao ovu zamlju da pocme novi zivot i bio upozoren od Australijske Embasy da zivot nije lagan i da zarade nisu sjajne ,smatra da je sam bio svoj gradioc sudbine.

Najbolje je poceti iz pocetka od odlaska iz Austrije ,Wienna/Bec...jednu stvar Vam obecajem da sve sta procitate je istiniti nije izmisljeno ili stavljano dolje ili dizano gore ,nego onako kako sam ja vidio kroz moje oci, i kako sam prolazio kroz zivot.
Bilo je i vrlo teskih dana, ali vidjecemo ,mladiji uzmite u obzir da sam ja 63 godine starosti/mladosti ,ali sam veoma otvorenog pogleda na zivot , i izglasan od mojih sinova i unuka kao najbolji otac i djeda.

Zagreb,1965...Vilim i Dario!

- 04:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.12.2004.

Auf Wiedersehn...Graz...Vili 1969!

- 16:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dario Zagreb...1968!

- 16:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zbogom....Zagreb...Vili 1967!

- 16:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zagreb Dario 1965!

- 16:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zagreb Dario 1964

- 16:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

malo slika!

Dario prvi rodjendan,1964!
.
.
.
.
.
.
.
.
.

Vili u parku 1963!

Dario,1963 Zagreb

- 16:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.12.2004.

"majstorski poslovi"...rastanak..i novi pocetak

Prosli su tjedni ,mjeseci Verica se je vratila na skraceno radno vrijeme dijete smo nosili srecom
preko puta ulice u jaslice.
Bilo je tesko ali smo se slagali i ja sam pomagao pricuvati i izvjesti djete u kolicima na
svjezi zrak u park.
Kasnije sam ga znao i uzeti na autobus i otici do moje sestre ili majke ili do parka.
I tako su prosle dvije godine …poceo sam opet odlaziti na kratko vrijeme na teren, dolazio sam
svaki tjedan natrag pa opet ponedjeljkom na teren.
Poceo sam opet i vise piti ,ali sam izbjegavao i nikada nisam pio kod kuce, ali Verica je primjetila da sam otisao predaleko.

1965 sam poceo svoju Elektricarsku radionicu , 60 km od Zagreba, ali bez kapitala nije islo radio
sam jedva da sam pokrivao troskove materijala…mislio sam doci ce bolji dani.
Ali sam sve dublje padao u nevolju nisam isao doma redovito ,pio sam sve vise druzio se sa starijim majstorima …a vremenom je doslo i zensko drustvo.

1966 doslo je van da je Verica kazala, "ja ne mogu tako zivjeti ,brinuti se sama za djete, i sve ostalo dok ti zivis takovim zivotom".
1969/67 sam otisao u Austriju u Graz , gdje sam odmah nasao posao i zivio opet u jednoj sobi, nije bio problem raditi ,kuhati za sebe i prati ,ali falila mi je familija.

1967 Verica nije mislila da mozemo nastaviti zivot zajedno i nije mi vjerovala da cu prekinuti drustva
i alcohol.
U to vrijeme sam poceo zivjeti sa jednom Zagrepcankom koju je muz tukao i zlostavljao…ja sam joj pomogao da rijesi problem i da dovede dijete koje su ostavili za sobom.
1969 u Veljaci smo posjetili Zagreb da vidim sina i ja sam izveo zenu i suprugu na veceru , Mrs.X je otisla vidjeti svoju obitelj sa kcerkom.
Poslije vecere sjedili smo u kolima i sin iza nas je pitao zasto se ne poljubimo i volimo ?
Mislim da je to bio pocetak da smo obadva shvatili da mozda nije kraj svemu.
Drugi dan sam otisao sa Mrs.X i sa djecom na Sljeme na dva dana i dvije noci.
Vratio sam sina i produzili smo za Graz …mjesec dana poslije moja sestra koja je prolazila za njemacku donesla mi je pismo i poruku od supruge da zeli da se pomirimo ako nije prekasno i da ce mi dati ponovo priliku i da ako mogu biti dobar za drugu zenu da onda mora da ce i medju nama raditi.

Bilo je veoma tesko sve rascistiti sa Mrs.X, jer sa vrijemenom ona je bila potpuno ovisna o meni ,ali je i naucila da se moze sama za sebe brinuti…ne cu ulaziti o rastanku bio je dosta kompliciran i
tezak.

Ja sam u Travnju 1969, doveo suprugu i sina u Graz nije dala otkaz dok ne vidi situaciju, i od onda smo zajedno…potrazili smo i ulozili molbu za emigraciju u Australiju i veoma brzo smo i dobili rijesenje da nas primaju i da smo pozeljni .

Brzo poslije toga smo dobili poziv da dodjemo u Bec i dali su nam vizu i datum kada odlazimo.
Vidjeli smo se sa svima dosli su nas posjetiti u Graz u studenom 1969, taman za moj 28 rodjendan….to su bili zadnji dani u Evropi, odlucili smo se da odlazimo zauvijek i da se ne vracamo natrag u hrvatsku ili austriju.
Imao sam priliku za Kanadu ili Juznu Afriku…ali mislim da nije bio losi izbor australija nismo bogati daleko od toga ali smo zadovoljni.

Nastavak slijedi.

- 17:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

1963 rodjenje Daria

Zagreb,17ti Lipanj 1963…sutra je Vericin 26 rodjendan…ovih dana uskoro mozda tjedan dana treba se roditi djete.
Ona je pripremila nesto kolaca i narezak za kancelariju za sutra. Legli smo kao i obicno
Zvuk tramvaja se je cuo dosta i Verica nije nikada mogla da se dobro odmori.
Pred jutro oko 4 sati nesto me je probudilo …ona se je okretala i kazala Vili pukla mi je voda …nazovi Taksi…stvari za bolnicu su bile pripremljene, samo ih je trebalo pokupiti.
Otpelali smo je u Zajcevu bolnicu/rodiliste…u ono vrijeme se nije ostajalo kazano mi je dace oni nazvati njezin ured ili da ja zovem.
Otisao sam oko 2 km mi je zivjela sestra na Lascini, i onda sam poslije otisao kuci sa autobusom i presvukao krevet i oprao posteljinu.
Poslije sam odnesao stvari za rodjendan u ured kako je bilo planirano, kada sam dosao vec su znali da sam dobio sina…tako da smo proslavili dva rodjendana Vericin i sinov.
Jest 18/6/63 je rodjendan Daria Tonija, Verica je morala ostati u bolnici 10 dana radi komplikacija i nije smjela mnogo hodati.
Ja sam si uzeo godisnji odmor kada je dosla kuci i pomagao i brinuo se koliko sam mogao i znao.
Ona nije mogla hraniti djete na prsa , tako da sam morao svako jutro u 4 sata ici sa tramvajem u Selsku po mlijeko od dojilje za sina, srecom da smo imali polak naseg stana mlijekarnicu pa sam mogao drzati mlijeko na hladu ,jer onda jos nismo imali hladnjak.
I tako dosta dugo to je trebalo ici tako rano…u ono vrijeme nisu bile formule kao danas , ali i to je proslo…bilo je tesko u jednoj sobi zivjeti sa djetetom a pogotovo sa pranjem i susenjem pelena.
Prosla su tjedna ,mjeseci Verica se je vratila na skraceno radno vrijeme dijete smo nosili srecom preko puta ulice u jaslice.

- 16:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 03.12.2004.

Zenidba 28/4/62

Klikni na sliku za vecu sliku!

Znali smo se godinu dana,dobro upoznali i zarucili nakon 6 mjeseci, nije bilo neke proslave nego samo kod moje najuze obitelji dano na znanje da smo zaruceni, isto tako i kod Vericine obitelji smo se sastali i najavili da smo zaruceni.

Verica dolazi iz vece obitelji ,majka joj je umrla kada je ona bila samo 14 godina,nije zavrsila osmoljetku (kasnije je polozila ) jer je odmah brinula i radila kod kuce o obitelji .Najstariji brat je bio ozenjen, drugi brat je ucio zanat, starija sestra je radila, i najmladjiji brat je bio samo 8 godina.
Bile su veoma teske godine za nju, otac je bio za stare Kraljevine i za vrijeme rata WW2 zandamerijski narednik ,bio je uvijek u zaduzenju manjih mjesta, djeca su se rodila po cijeloj Kraljevini.On je bio veoma disciplinirana osoba, tako da je bio red u kuci.

Ukratko kada smo se mi upoznali najmanji brat je zapoceo zanat u Zagrebu, i ona se je preselila najstarijem bratu u Zapresic, da bi napravila daktilografski tecaj, koji je i zavrsila.
Veoma sutljiva, povucene naravi trebala je dosta vremena da se otvori i kaze nesto za sebe, osoba od rijeci i povjerenja i koja nikada nije nikoga povrijedila ili napravila zlo.

Danas kada sam pametniji i iskusniji /sta u ono vrijeme nisam bio/ mogu kazati da sam bio veoma sretan da sam bio u ljubavi sa osobom tih karaktera i prijateljstva i isto veoma lijepa.

Ozenili smo se 28/4/62 u veoma malom krugu moje i Vericine obitelji, veoma skromno, jer su bila takova vremena i nasa situacija.Stalno obecajem da cu
ponovo napraviti vjencanje i “bracno putovanje koje nismo imali”, imao sam prilika 25,30, 35, 40, godisnjica braka su prosle TKO znade mozda za 50 godisnjicu ako cemo biti zivi.

Eto odmah smo se smjestili jos prije u Vlaskoj u jednoj sobi, Verica je radila u kancelariji kao daktilografkinja na predracunima za kontraktima, gdje je i radila od 1962 do 1969 kada smo emigrirali za Australiju.

Zivot nije bio los , ja sam radio ona je radila i samo da nismo bili podstanari /sta je bilo i skupo/ dalo se je pristojno ziviti.
Pokoji puta smo izasli u kino ili restouraciju na raznjice ili odojka ili ona je volela janjetinu.
I tako je proslo 14 mjeseci u kojem vrijemenu je ostala u drugom stanju i ocekivala djete u sestom mjesecu 1963, prave godine za nju ona je taman trebala biti 26 godina.

Kada se sjetim bila je veoma lijepa trudnica i veoma stalozena , imala je vec iskustvo sa cuvanjem starijeg brata djecom, tako da za nju nije predstavljo veliki problem, koliko je bila novost za mene.
NASTAVAK SLIJEDI!!

- 16:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Posveceno to ljubavi mojeg zivota....Verici!!!

Nostalgija!!!
Glas iz daljine!

Mnogi dani su prosli, a ti me video nisi
O divni grade,za mene si osto isti.
Svakog dana sunce zapada ,doci ce
Dan od kojeg ce se znati: mene
Vise nema!

Prije nego se to dogodi, kroz misli mi idu:
Voljet ce se mladici i djevojke
Kao sta se prije njih
Nikada nije volio nitko
I ja same bio tamo i ljubio kao nitko prije

U jesen kad voce sazreva ,prolaziti ce njih dvoje
Drzeci se za ruke,dugo,dugo
Kao sta se prije njih nitko nije drzao nikada.
Setati ce se njih dvoje pod kestenima na Gricu
Ili mozda Tuskancom ili Mirogojom

Putovima koja sam i ja prosao i tako dobro zapamtio
Jer ja sam bio i djevojka jedini
Jer nitko nije ni volio ni ljubio i drzo se za ruke
Kao nas dvoje.
Oni ce sjesti na klupu i tesko da ce i zapaziti srebrnu mjesecinu.
(Koja je negda pocivala draga na tebi i meni
U doba mlade ljubavi).

Preko cetrdeset tri godina je proslo
I ja sam u tudini, nema Grica
Nema ni Tuskanca ili Mirogoja
Al ja i djevojka i dalje se drzimo za ruke
I ponekada mjesec baci sjenu na nas i u srcu nas sjeti
Da smo i mi bili mladi i jedini.

O divni grade ostario si kao i ja, i mnogo toga te muci kao i mene…..ali moras ostat i dalje
Za one koji vole i ljube kao nitko prije.

U uspomenu na Zagreb!

Vilim Vilko
Adelaide
Australia
27.11.2003

- 09:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.12.2004.

Mladost drustvo zaruke i vjencanje !

Klikni na sliku za vecu sliku!

1959/1960 sam zavrsio elektricarski zanat, polagao sam ispit na DINAMO igralistu.Odmah od pocetka sam radio na terenu jos i 1959 godine sam bio po Popovaci,Ivanic Grad, Kutina i Novska.
Radilo se je puno ,a isto tako i pilo ponekada cjeli dan, pa onda potegni drugi dan ,jer se je placalo po napravljenom poslu.
Obicno smo isli natrag doma u Zagreb petkom navecer ili malo ranije subotom, i vracali se ponedjeljkom ujutro.
Vecina majstora je bila starija od mene svi su pili tako da je postala pijaca dio mojega zivota …sve pomalo doslo je do rano ujutro svi na par konjaka pa za rucak par casa pive ili vina ,a na vecer obavezno teska pijaca.
Ponekada smo znali sjesti u kola i otici po stotine kilometra okolo pa se opijali i po cijelu noc i dva dana…ponekada sam uspjeo izbjeci ali bilo je sve teze ,jer je zakon bio svi radimo sve jednako…kada se radi svi radimo kada se pije svi pijemo.
Srecom da smo uvjek imali privatne poslove kao stavljanje struje u cijelu novu kucu pa smo to napravili i pokrivali novce za pijacu.
Eto djetinjstvo je bilo sve samo posao nikakove razonode I sada sam to prihvatio bez da sam si predbacivao ili izbjegavao.
Ali to me je kasnije u zivotu kostalo mnogo…jer ne moze se biti ozenjen ,piti i imati familija…pogotovo jos ako supruga ne voli takav zivot.
Bilo je na terenu u 1961 da sam upoznao divnu lijepu djevojku ,koja je bila veoma povucena…poceli smo ici u kino kao prijatelji i hodali jedno cetri mjeseca ,prije nego smo obadva uvidjeli da se volimo i da cemo se zaruciti.
Ona nije znala da ja dosta pijem , a i malo sam smanjio jer sam radio samostalno tako da sam mogao izbjeci drustvo.
1961 smo se zarucili…28/4/62 smo se ozenili…i sa obzirom da nije bilo mjesta kod mene sa roditeljima otisli smo odmah u podstanare u Vlasku u jednu sobu.
Ja sam je sredio omalao, pregradio sa zavjesima u malu kuhinju i ulaz i drugi dio je bila dnevna i spavaca soba.
Tramvaj je prolazio ispred prozora samo 5 metra, sve se je treslo, bilo je veoma bucno …ali sta se je moglo takav je bio zivot.
Obadvoje smo radili ja sam i dalje isao na teren, ali ne kao prije…i dalje se je cugalo,
Ali supruga jos uvijek nije znala koliko sam daleko otisao sa pijacom ,jer sam mogao popiti veoma mnogo…i dosta dobro podnasao.
NASTAVAK SLIJEDI!

- 17:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Malo sale izmedju ozbiljnog!

SOCIJALIZAM: Imas 2 krave i jednu das komsiji.

KOMUNIZAM: Imas 2 krave. Vlada ti uzme obe i da ti malo mleka.

FASIZAM: Imas 2 krave. Vlada ti uzme obe i proda ti malo mleka.

NACIZAM: Imas 2 krave. Vlada ti uzme obe i strelja te.

BIROKRATIZAM: Imas 2 krave. Vlada ti uzme obe, strelja jednu, pomuze drugu i baci mleko.

TRADICIONALNI KAPITALIZAM. Imas 2 krave. Prodas jednu i kupis bika. Tvoje stado se mnozi i prihodi rastu. Prodas ih sve i penzionises se sa velikom zaradom.

AMERICKA KORPORACIJA: Imas 2 krave. Prodas jednu i teras drugu da proizvodi mleko kao cetiri krave.
Kasnije zaposlis eksperta da ispita zasto je crkla.

FRANCUSKA KORPORACIJA: Imas 2 krave. Stupas u strajk zato sto hoces 3 krave.

JAPANSKA KORPORACIJA: Imas 2 krave. Redizajniras ih da budu velicine desetog dela obicne krave i da daju dvadeset puta vise mleka. Onda napravis lukav crtani koji nazoves
Kravomon i reklamiras ih po celom svetu.

NEMACKA KORPORACIJA: Imas 2 krave. Prepravis ih tako da zive 100 godina, jedu jednom mesecno i same sebe muzu.

BRITANSKA KORPORACIJA: Imas 2 krave. Obe su lude.

ITALIJANSKA KORPORACIJA: Imas 2 krave ali ne znas gde su. Odes na pauzu za rucak.

RUSKA KORPORACIJA: Imas 2 krave. Prebrojis ih i shvatis da imas 5 .
Ponovo ih prebrojis i shvatis da imas 5 krava.
Ponovo ih prebrojis i shvatis da imas 42 krave. Ponovo ih prebrojis i shvatis da imas 2 krave. Prestanes da brojis
i otvoris novu flasu vodke.

KINESKA KORPORACIJA: Imas 2 krave. Imas 300 ljudi da ih muzu. Tvrdis da je zaposlenost 100%, visoki prinosi mleka, i uhapsis novinara koji je objavio cifre.

INDIJSKA KORPORACIJA: Imas 2 krave. Obozavas ih dok ne krepaju.

- 00:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 01.12.2004.

Sjecanje na djetinjstvo

NASTAVAK!

Slijedece godine opet u proljece vrt prvo ,pa onda nastavak sa zidanjem,opet je otac zidao vanjsko lice dok sam je radio istovremeno nutarnje.
Uspjeli smo podignuti prizemlje ,ali je pocelo biti prehladno za nastavak.
Betonirali smo betonske grede za slijedecu godinu za deku.

Ja sam poceo zanat, bilo je teze dizali smo se ujutro u 4:15 da imamo dorucak pa onda na Mirogoju na autobus, pa na dva tramvaja da smo stigli raditi ujutro u 6;00 sati.
Za mene je bilo jos i skola tri puta tjedno popodne od 14:00 – 19:30.
Znaci radio sam tri dana po 8 sati i tri dana po 4 sata prije skole.

Bilo je sve teze podnesti te sve obaveze ,posao ,skola ,raditi na gradilistu.U to vrijeme sam vec i poceo pusiti i dok smo betonirali znalo se je i popiti po koja casa, isto i na poslu radili smo po zgradama isto se je dosta pilo ,prvo pomalo ,a poslije je preslo u drugoj godini zanata sve vise.

Bio sam i dalje veoma povucen i samo sam radio ,ali vec po malo naginjao alkoholu ,sta mi onda nije bilo jasno da je nesto krivo jer svi su radili isto.

1958 je bila godina koja je najvise utjecala na moj zivot,zavrsili smo na zgradi koliko smo mogli stavili drugu deku ,bili smo duzni i vise se nije moglo dalje .

Otac je trazio zajam i nije uspio dobiti, jer je samo on radio, bila su onda teza vremena za zajmove…svi smo imali dosta ,cijela familija.
Kuca se je prodala ,novac se je vratio koliko smo bili duzni…majka je zeljela nesto malo srediti u stanu ali otac nije htjeo cuti,sjecam se vec medju njima nije bilo u redu godinama…skrivao je novac koji je ostao.
Stara je znala nalaziti u cipelama i u supi medju drvecem sakriveno.

Kupila je radio za koji on nije znao i skrivao se je dok je otac bio kod kuce, Boze moj kada se sjetim koliko sam radio, zasto?

Imao sam unisteno zdravlje ,moje mlado tijelo koje se je razvijalo u to doba radilo previse optereceno, znao sam sta je tezak zivot ,ali usprkos svega sam se sve vise opijao.

Imao sam veoma dobro razumjevanje kako je tezak zivot ,ali sam patio za izgubljenom djetinjstvom…proci ce deset godina da sam se nekako izvukao iz svega toga.

Zavrsio sam zanat i bio na terenu ,gdje sam i sreo danasnju suprugu.
Sve ostalo je bol zalost i patnja…nema nigdje “KOMUNIZMA”,jer ga nisam trazio ili dozivio i isto kao i danas u Australiji nisam osoba koja mnogo voli politiku ,sta ne znaci i da ne znadem veoma dobro koji su problemi koje imamo mi ovdje ili koji su problemu u svijetu.

Jedno uvijek kazem i ponosan sam da sam porijeklom Zabrepcan ,sam sam se opredjelio mojim izborom radi toga sta sam u inostranstvu 38 godina ,da ne mogu vise biti “zajebani hrvat”, jer moj nacin zivota se je okrenuo i moji sinovi 30 & 41 godinu nisu nikada bili u hrvatskoj niti ih interesira, a unuci mjesanih brakova kako ocekivati od njih da budu hrvati.

Ali znadem da sam mozda veci hrvat nego oni koji se busaju u prsa i kazu i masu sa $dollarima, i kazu ja posjecujem hrvatsku dva puta godisnje.

Ljubav za domovinu se nosi u srcu pa makar je ja i nekada kritiziram, moja familija ,sinovi ,supruga znadu najbolje moje osjecaje.

Kao sta sam kazao to je moje misljenje i zivot 22 godine u kojem nisam jednom imao problem sa” komunizmom “ ,ali nekada samo malo sa budalama.

Zivot tece vrijeme odlazi ,mi stariji koji smo na internetu ako ne kazemo istinu ,cisto ce se izgubiti i ostati ce samo lazi , koje se prenose od mrznje od pojedinih osoba, na mladje generacije.

Djeca danas stara 17 godina rodjena ovdje od roditelja 50 godina starih koji zive ovdje tumace meni kakav je bio zivot pod komunizmom "ONI ZNADU"!, jedino mogu kazati sramota roditelja, mogli su uciti djecu kakova je zemlja ali ne i politiku ,jer to je njihovo misljenje.

Ludilo!

Kroz Gornji Grad prolazim,
mjesec ostavlja sjenu za mnom,
kada bi iso drugim putem ,sjena bi bila pred menom.

Na nju sam ceko vec pola sata, nema je blizu,
a ako kasni zna gdje ce me naci.
A sada cu u Lovacki Rog, gdje stara klapa se uvjek nade,
i sa njima cu piti do rane zore i uz koju pjesmu biti i vesel,
a mozda bum bas bil i tuzan.

A posle pola noci mozda ce ona i doci?
Sta da joj kazem o boli i tuzi jer bez nje ne mogu!

Kak vecer prolazi i glava sa vinom se mjesa i bori ,
ni misli mi vise ne rade kak treba.
Popeval si jesam i morti sam tulil al kad si pijan
sve ti je lijepo i nista ni krivo.

Kad casu ispraznim bacim je i razbim,
i tako i drugu i onu posle.
Dve stotke te kosta ,po svakoj casi , al jednom se zivi
taj moto je nas pijanca.

Zora dolazi , na nogima se ljuljas al kakva je briga ?
Sa vinceka se lako prede na Brandy, krenes od
Lovackog Roga.....drzis se zida jer zemlja se mice,
i klapa je stobom pomalo se vuces, svi ga sad sute
nitko ne pjeva.....umor se vidi al mi smo decki,
cak i nekad popisas se na zid nasljonjen stojecki.

Daleki je put do kuce ,al gostione su ceste,
odmah je Dolac i popis si Brandy i svi nocni pijanci se
znadu.

Podignes casu nazdravis svima , jer svi smo isti
braca pijanci.
Mahnes sa rukom, pozdravis sve i krenes kuci vec je i vrijeme.

Spustis se Vlaskom mislis brzo ces doma,al opet na putu
je gostiona..........predes kraj vrata ,al vrak ti neda mira,
unutra polukas i opet te znaju...daj popi jednu za put,
oni Ti kazu....i prije nek znades doslo je podne.

Zaboravis na bol i tugu i nju si zaboravil i morat ces
nac si jednu drugu, i opet spojak mozda na TRGU!
a gostiona bit ce na Dolcu il TRGU!

Zagreb 1959,

- 15:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sjecanje na djetinjstvo

Slika familije :mama Vera,starija sestra, mladjija sestra ,Vilko(Ja),kao i starije sestrina troje djece....Zagreb 1957.....klikni na sliku za vecu sliku!!

- 08:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 30.11.2004.

Sjecanje na djetinjstvo

NASTAVAK

Sjecam se naseg odgoja vecine, pozdravljali smo sa gospon ili gospodjo, isto starijima boljim bogatijima damama smo govorili “ljubim ruke”…to je bilo davno, veoma davno.
Na Mirogoju smo stanovali ispod Grofice Draskovic…ustvari u prizemlju vile od njezinog ljubavnika Mate Grkovica poznatog Kazalisnog glumca.

Eto kazao sam moje djetinjstvo kao i tudja nisu bile lagana ,ali nije niti bilo za sve jednako da su radili kao ja.
Ja se ne zalim makar bi nekada zelio da sam sproveo normalno djetinjstvo , a ne vec sa sedam godina na gradilistu kao i vrtu.

I kada smo se preselili na Mirogoj i da li su nam drugo gradiliste na Bukovcu, moj zivot se nije izmjenio nosio sam ciglu na gradilistima i dalje smo imali vrt na Bukovcu samo je bilo daleko hodati.
Isto tako smo i gradili pomalo sami kucu ,koju nikada nismo zavrsili jer nije bilo novaca,a otac nije mogao dobiti zajam.

Dalje na moje nepoliticko dijetinjestvo ,koje je bilo tesko kao i zivot za mnoge godinama.

Djelim svoj zivot do 10 godina ,sta ste manje vise procitali.
Od 10-15 godina su bile moje najteze godine koje ne bi zelio nikome, i koje su me mozda napravile sta jesam danas.

Bilo je vrijeme kada mi je majka bila veoma bolesna i tri mjeseca u bolnici ,ja sam bio oko 12 godina, kupovao sam namirnice , spremao ,prao ves i kuhao za mladjiju sestru tatu i mene, ponekada je starija sestra navratila da mi nesto pokaze ili nauci.
I opet se ne zalim dobro mi je doslo poslije u zivotu, kada je trebalo.

Od 15-18/19 godina su bile godine skole i zanata i pocetak vise stvari koje su bile i zalosne, da sam imao drugacije djetinjstvo mozda bi bilo bolje, ali ja se ne zalim.

Godine od 1960-1967 su bile sa jedne strane divne i nezaboravljive ali i sa mnogo pogreska, za koje sam platio kasnije u zivotu.

Ukratko moja starija sestra koja je 13 godina starija imala je u to doba troje dijece ,muza pijanca i koji ju je i tukao i nikada doma donosio novac ,ona je sama zahvaljujuci svojij struci sa koznim proizvodima uzdrzavala familiju ,vidio sam svasta sta se dogadja ,i znao sam vec jako mlad kako je zivot tezak sa pijancem i muskarcem koji okolo tera zene??,kada ih jos nebi bilo koje se i same nataknu.

Mladija sestra je sest godina mladija od mene ,ona je bila streber i zavrsila je veliku maturu, gimnaziju i sretne se zaposlila u bolnici u racunovodstvu ,gdje je i sada u zaduzenju.

Za mene je mozda bilo veoma tesko fizicki i moralno ,ali ona je jos ostala kod kuce kada sam ja otisao i vidjela dnevne probleme sa starcima koji vec par godina nisu bili uredu.
Starci su se na koncu rastali i moj otac nikada nije vise vidio moju sestru ili njezinig sina.
A moja sestra je brinula se o majci do zadnjega dana , zasto sam joj veoma zahvalan.

===================
Prosla je zima i doslo je proljece, vrt se je morao prvo srediti i napraviti sav posao, kako bi se moglo dalje nastaviti za gradnjom kuce.
Sjecam se tata je posudio od poduzeca kamion i placao je sofera po satu. Isli smo na Savu po sljunak sami nas dva smo tovarili kamion isto tako i istovarili na gradilistu uspjeli smo tako jedno popodne do kasno navecer napraviti dva puta.

Ciglu smo imali dostavljeno isto tako i kamenje vece ,jer je kuca podrum velicina vanjski zid bio predvidjen kameni zid i nutarnji cigla.
Problem je bio u ono vrijeme cement ,bilo ga je tesko nabaviti.
Znali smo iz Maksimirske ceste do Bukovca , na malim kolicima vociti po 500kg ,kada smo bili sretni da dobimo.
Jednom se sjecam nosili smo na ramenima otac i ja svako jednu vrecu 50kg , preko 7 km do zgrade.

Sav rad na zgradi smo radili ,otac, majka i ja .
Sa obzirom da smo imali iskopan podrum i temelje, poceli smo betonirati fondaciju ,otac je uvijek mjesao ,a majka i ja smo se mijenjali, svaki drugi puta mjesati ,pa zaljevati sa vodom.

Kada smo digli fondaciju ,otac je obradivao kamen i zidao ga vani ,dok sam ja zidao nutarnji zid.Te godine smo podigli podrum i uz pomoc jedne nedjelje zbetonirali deku ,jer je moj otac pomagao mnogima pa su mu dugovali vratiti uslugu.

=====================

Teta i ujak su radili na veliko isto poslije posla Bozicni nakit, koji se je prodavao po cijeloj Jugy, cak i izvadjao van preko granice.
Radilo se je preko cijele godine manje vise ,mama je pomagala i preko dana dok sam ja dolazio poslije skole.

Proces je bio razlicite debljine stakla sjeci na plamenu i zatvoriti…to sam znao raditi, ujak je grijao komade i onda puhao i pravio kuglice ,isto smo izradivali i druge nakite ,vrh za bor ,pticice kao i kuglice sa udubljenjem.
Poslije napuhavanja moj posao je bio odrezati visak stalka , i onda je moja mama ih umakala i u rukavicima mjesala u tekucini da posrebre.
I tako u nedogled ,sjecam se moje prve noci kada smo radili bila je subota na nedjelju ,pila se turska kava da se ne spava i moja prva cigareta, ali samo da PROBAM!

Jest mnoge noci sam sproveo radeci i nisam niti isao u skolu, o Vilko je bistar nauciti ce???
Kolika pogreska od roditelja ne samo raditi po noci ,nego pisati lazna pisma u skolu da sam bio bolestan,….pa i jesam bio pospan.

Onda to nije bio problem... to mi je sve islo kroz glavu veoma mnogo kasnije …losi pocetak, pa ma koliko si ti marljiv i radan.

Isto tako sam sa malim kolicima sa mamom gurao, kutije nekada slozeno kao cijeli kamion na zeljeznicu na prevoz gdje su bile narucene.

Moje znanje iskustvo se je sirilo i bogatilo sa svakim daljnjim danom.
I tako su ti poslovi trajali sve do mojega pocetka zanata.
Poslije sam doznao da smo od tete posudili novce da mozemo graditi kucu i sa tim poslom smo otplacivali.
Isto ta godina je bila i zadnja da sam radio za tetu ,jer slijedece nije vise bilo vremena,poceo sam zanat.

Jest ja sam mnogo razlicitog znanja stekao dok su druga djeca/ teenagery se zajebavali i imali dobro vrijeme.

Nastavak slijedi!

- 15:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.11.2004.

Sjecanje na djetinjstvo

NASTAVAK!

Kako se ovo sta ja pisem ne slaze sa pricanjem kako je bilo nekada?

Ali ja ne mogu izmisljati lazi da bi zadovoljio necije lazi koje su bile sirene po svijetu
o zrtvama crkava kao i kako se ne smije u crkvu.

Negdje oko 1950, sjecam se parade Prvog Svibnja, sva vojska je marsirala, radnici
iz tvornica isto, sjecam se tate ,malo si je potegao iz flase pa su pocele pametne rijeci:
Zivio Tito…i partija kao ,sta ja zivim sa mojom placom…brzo su ga odstranili ,vratio se je drugo jutro rano… nije mnogo pricao ,ali nije vise niti prisustovao Prvom Svibnju.

Godinama kasnije mi je kazao da ne ce biti nista protiv njega ,jer je uvijek bio primjeran radnik isto kao i dobrovoljac i organizator za rad i sudac porotnik.

Drugo sta se sjecam je mojeg bratica starijeg od mene ,kada se je napio i poceo vikati u restoraciji “zivjela Ustaska mladez”…veoma pametno u restoraciji punih sa vojnim licima, nasao se je neki kapetan izvadio je pistolj i kazao neka ponovi dace
ga ubiti…
budala od bratica opet pocinje…srecom umjesao se je milicajac i stao pred njega i kazao svima , da je moj bratic lud i pobjegao iz Vrapca…i nasli se okolo i ljudi civili i poceli zvati pijacu za sve u restoraciji i budala je izvukao glavu …eto to su dva
slucaja za koja znadem sta su istinita…cuo sam prica ali vecinom od pijanih, od njih uvijek cujes svasta.
Dapace da se toliko ne prica na Dijaspori o komunizmu i losim godinama koje smo imali ne bi niti znao da sam zivio u komunistickoj zemlji.

Kako se kaze ako se sa necim ne bavis niti ne znades da postoji.
Mozda zivot koji je moja familija vodila i nije se razglabala politika ima mnogo sa
time.
Ili mozda je Zagreb bio drugacije mjesto za zivjeti ,ja se ne sjecam problema niti u zanatu ,ako nisi zelio biti clan partije nitko te nije tjerao, dapace najvise komunista
su bili iz dalmacije, primorci i manjih mjesta.
Zagrebcani /purgeri su uvijek bili lijeni da uce i idu na fax, tako da su dolazili studenti iz okolice ,a najvise iz dalmacije…svaka im cast ucili su i zasluzili sta su studirali, a poslije sa izborom su izabrali biti komunisti ,jer je bilo lakse na polozaju.

Skoro svaka firma je imala jednog direktora tehnickog i jednog politicnoga, ja se ne mogu zaliti da sam ikada bio “politicki”ubjedjivan ili da je bila razlika izmedju mene i djeteta od komunista u skoli.
Dapace u Orlovcu ,osnovna skola imali smo u razredu cetri ucenika koji su bili is SJEMENISTA, za mlade svecenike, ali po zakonu su morali zavrsiti drzavnu skolu osam godina.
Sjecam se dva su bila dalmatinca, jedan bosanac i jedan hercegovac, bilo ih je i vise ali u drugim godinama i razredima.
Mi smo ih svi prihvatili i oni su bili uredu kao i mi su voljeli igrati nogomet i nisu bili
od strane ucitelja /nastavnika zlostavljani ,dapace su bili hvaljeni kao dobri ucenici i disciplinirani.

Za vrijeme skolskog ljetnog ferja sestra i ja smo isli ranijih godina u Slavoniju
stricu ,teti i djedu, vecinom sam ujutro rano vodio krave na pasu.
Poslije sam vadio pjesak iz rijeke Ilove, obicno sam izbacao oko 6-10 kubik metra, sta se je prodalo ,novce je pokupio tata za skolske knjige.

Cigla je teska 2.5 kg…znadem prebacio sam ih preko ruka mozda 100.000 i nosio
na zgradi od devet/deset godina do 13 godina.
Na Mirogoju gdje smo stanovali gradile su se kuce …o je moj dobar tatek je organizirao da svaki dan poslije skole idem raditi ,nositi cigle ,mjesati mortar, i
slicne poslove, u jednoj kuci prvoj imali su krave tako da se je racun za mlijeko ,krumpir, kupus, platio od mojega rada , ne sjecam se jednom da sam
dobio za kino…jer trebalo je zaraditi i za skolske knjige.

Jedino Bog blagoslovio moju stariju sestru koja je znala mi gurnuti nekada u djep
po koji dinar dosta za kino, i tako sve do 15 rodjendana dok nisam poceo zajam.

Znao sam raditi i do 21:00 h, po noci pa onda ici pisati zadacu ili drugo jutro od nekoga prepisati, ponekada sam i znao zadremati umoran u skoli.Ali nikada se
nisam zalio,dapace bio ponosan kako me je tata hvalio kako sam vrijedan.

Jedno moram kazati i on je poslije posla kod kuce uvijek od kada sam ga znao radio ortopedske cipele za invalide privatno.

A o vrtu sam pisao to je bilo stalno i poslije kada smo preselili imali smo gradiliste na Bukovcu, koje smo obradjivali svi tri od nas pa je onda otac odrzavao dalje sam ,poslije posla je isao nesto napraviti .pa premo mirogoja pjeske kuci, pa jos
kod kuce radio na cipelima.
Mama nije radila , tako da nije sa financijske strane bilo najbolje usprkos poslova.

Eto tako u jedno mojoj 13 godini smo poceli kopati na gradilistu, prvo podrum, jer smo bili na bregu…nije bilo vode , nema probleme jednu subotu otac i sin iskopali
dva metra sa dva i jedno 2.5 metra duboko bunar naisli smo na dvije zile, vode
koliko zelis za cijelo vrijeme gradnje.

Sa pocetkom kopanja podruma i dok smo skopali fundamente dosla je i jesen……i moja nova sezona novoga posla koji je bio makar na toplome i veselju sa drustvom kod moje tete i ujaka.

Kada si posljednji put sjetio se djetinjstva svog?.

Bijeli Zagrebe, divan si , ljetom bos hodam
stopale se za vrucu smolu lijepe, probam
hodati na prstima al jos vise ga pece.

Pod zaklon dodem i noge pod vodu …oh Boze
Ti koji nam dajes i sunce i kisu ,ovo je bilo
malo previse, imaj malo sazaljena za nas tako male i sitne.

Misli mi lete sjetim se Slavonije,kao mali sam
iso cesto kroz skolsko ferje, bilo je vruce ali
odmah od kuce preko ceste bila je rijeka Ilova.
Bio sam mali ,ali svi su kazali vrijedan Jozin sin.

Lopata je bila veca neg ja, ali nisam bio zabadav
Jozin sin, zabado sam lopatu u rijeku i vuko sam
onako mali lopatu punu pjeska, i baco preko glave na prvu stepenicu…ponekad
pola je palo natrag u rijeku…al Vilko je bil Vilko uporan i satima bacao pjesak na tri stepenice prije nego sam ga bacio na vrh gdje se je skupljao i prodavo po
kubicnom metru……

Pa kaj u skoli sam prvi znao sta je kubicni meter,
uciteljica je pitala ,a ja sam reko….dva jutra u rijeci i to je toliko, i svi su se smijali
od Jozinog sina ….ali on je pokazo sa svoja dva mala koraka kolika hrpa treba biti
i onda skoro do glave visina tog pijeska,..i svi su rekli aaaaaaaaaaaajme.

Sjecam se djeda ,sitan stariji covjek,naocale i njegove familijske “svete knjige”, nedjeljom se nije nikada radilo, morao sam slusati djeda citati Bibliju, rucak je bio serviran, a mi mladi ispod 16 smo imali mali stol i stolice , i makar je bilo mjesta za velikim stolom , to je bilo nase mjesto.

Sjecam se prve godine suze su tekle u tanjur dok
sam jeo, a sestra je pobjegla u stalu i skrila se do navecer.

Sjecam se i godinama dalje, radio sam kao sluga
od ranog jutra do mraka, vodio sam krave na pasu,
vodio sam krave kada je djed orao.
Djed me je zvao Wilhem po pruskom caru, i stari je bil pametan, govoril je cetri jezika…a dosel je odmah od Zagreba od Cernomerca i ozenio se je za jedinicu Cehinju i imali su 13 djece.
Djeda je bio izuceni Kolar i bacve je radil, i mnogo toga kad se sjetim sam naucio
od njega.

Sjecam se kada je umro nisam isao na sprovod otac je isao sam.
Sljedecek ljete sjedili smo svi za velikim stolom,
a teta Bozena bila je mlada izbacila je stol i stolice u stalu i rekla dok ona zivi nitko nece sjediti i jesti sa tih “Djedovih stolica”

Ali ponekad se sjetim tih stolica i stola, pa svih 13
Kovacica su na njima odrasli i jeli , jer tak je nekad bilo.

Znam da ne rima ,ali eto meni bas stima.
Dok ovo pisem suze mi cure sjetim se Slavonije ,rijeke…pijeska i djeda, i dode mi knedla u grlu kada se sjetim djecjeg stola i djece samo pola metra od poda.

Vilko
Mala Masljenjaca
1950

NASTAVAK SLIJEDI!

- 13:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 28.11.2004.

Sjecanje na djetinjstvo

Za mene koji sam u inostranstvu 38 godina, od toga sam iseljenik u Australiji 35 godine…mnogo toga nije lako razumjeti…nikada nisam bio politicki ili nacionalno prezauzet i u ove sve godine nisam bio mnogo uveden u domovinski rat, sve dok nisam posjetio Zagreb 1998, i od 2001 sam dosta pisao na Hrvatskim forumima.

Rodjen sam 11tog studena 1941, u Petrovoj bolnici (rodilistu), zivjeli smo u ono vrijeme u Vocarskoj cesti…odmah iza rodilista.

Dulje vremena se spremam napisati nesto sta ima veze sa djetinjstvom, mojim prijateljima, osoba koje znadem ili sam bio sretan upoznati u mojem dijetinjstvu.
Istinu kako sam ja video”kroz moje oci” proveo i dozivio u vrijeme i doba za koje mnogi kazu da su bila “komunisticka”, danas cak citam i “diktatorska” vremena Tita.

Za pocetak pisem o generaciji od sestre i poznanika kao i mojem vrijemenu dakle od osoba koje su bili 1945 oko 13-15 godina kao i moje 4 godina.
Svi o kojima pisem smo bili dijeca ciji roditelji su bili u ratu ,Ustase,Domobrani,ponekoji cak i Partizani .

U mojoj familiji sa majcine strane imali smo dva ustaska casnika/jedan je poginuo, jednog domobrana i od druge tete “partizanskog heroja”, koji je izasao 1946 kao major, jer nije zelio da nastavi skolovanje u Rusiji.
Moj otac je bio domobran radio je za vrijeme rata u Savskim Kasarnama cipele.

Dakle osobe koje su mi rodbina kao i roditelji prijatelja su bili svasta , koliko se sjecam ranog djetinjstva nije bilo predbacivanje tko je bio sta i tko je sada sta.

Mnogi su prosli Krizni put i proveli vrijeme u zatvoru ili logoru, mnogi ocevi od prijatelja znanca su pobjegli zajedno sa njemcima.
Bila su teska vremena ,i mnogi su ostali bez roditelja i kuca …sjecam se i mi smo( iako nismo imali mjesta) primili na dvije godine “ratno siroce”…mojih godina …dok se nije drzava sredila i otvorila dom za mnoge zrtve rata.

Sjecam se sestre i njezinih prica kako je bilo za vrijeme rata i sta sve nisu izvadjali, ona je poslije rata bila medju prvima koja je kao i sva omladina isla na izgradnju pruge i autoputa, zajedno sa vojskom.
To sam dobro zapamtio svaki puta kada se je vratila ,donijela je doma nove nagrade i trofije iz trcanja.Bila je hrvatski prvak u atletici.

Kada se je vratila isla je u zanat izucila je za sivanje gornjih djelova cipela, isto kao i koznu proizvodnju.
Pocelo je vrijeme kojega se sjecam…otac mi je radio u ortopedskoj tvornici za proteze kao i izradbu cipela za invalide.

Sjecam se bio je izabran kada smo zivjeli u Vocarskoj ,kao organizator za vodjenja planiranja kao i dobrovoljnog rada na novom domu kulture.

Sjecam se da sam ponosno i ja nosio cigle koliko sam mogao, dapace imao sam i slike gdje sam na lojtri sjedio i dodavao u redu crijep slijedecoj osobi.

Sjecam se skole u Filipovicevoj , isto i gradiliste koje smo dobili od drzave u Babunicevoj ulici…i u kojemu je zapoceo moj rani doprinos rada u vrtu, islo je ovako dok su drugi nabijali nogometnu /krpenu/ loptu, ja sam u vrtu koji je bio dosta veliki,okretao zemlju/stihao/ ili cupao drac, priznacu koji puta kada me nije mama i tata vidjeli, plakao od zalosti sta se nisam mogao igrati.
U Vocarskoj smo imali i zajednicki sa drugim susjedima mjesto gdje smo tovili dvoje svinja i imali smo i zeceve kao i golubove…jest u ono vrijeme je bilo kako se snadjes i napravis tako i jedes.

Znadem da nisu svi bili toliko marljivi/ bili su gospoda/ ,ali ta snalazljivost je doslo sa strane moga oca koji je u zivotu presao dosta tesko , poceo je zanat sa 12 godina ,dizao se je ujutro u 4 sata da napravi sve u stali ,pa onda ucio zanat do mraka.
Jos mu je otac morao davati svake godine majstoru 200kg zita i dvije svinje…takova su bila vremena.

Sta ja tu pricam?...zelim prikazati da je zivot poslije rata bio tezak ,ali svatko je zivio na svoj nacin .

Ne sjecam se mnogo komunizma mozda zato sta nismo imali mnogo od njih u susjedstvu, sjecam se starijih pijanica koji su “se opijali da zaborave svoje brige”, umjesto da su kao i drugi se primili rada i radili nesto korisno u zajednici ,kako su mnogi drugi sagradili dobrovoljno Dom Kulture…i dan danas sam ponosan da sam sa svojim malim rucicima doprineo koliko sam mogao.

U skoli smo imali vjeronauk ,koji je bio dozvoljen i tko je zelio mogao je poslije skole prisustovati predavanju, nedjeljom se je islo u Sveti Petar crkvu…..vjerujem da ima jos zivih da to potvrde ,jer po pricanju starijih iseljenika …nisi smjeo u crkvu ,a kamoli imati vjeronauk u skoli.

NASTAVAK SLIJEDI!

- 13:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 27.11.2004.

The time machine........Uvod

Prvo su bili bolovi …bolovi…depression ,anxiety,napadi straha, vrtoglavice, probavni problemi…personality problemi…prekid posla sa 51 godine starosti(1992),godine posjete psychiatristu…kao i mnogim specijalistima,25-30 razlicitih lijekova….i godine su prolazile…svaku godinu nesto gorje dodano bolestima…nije se mnogo promjenilo i 12 godina poslije, vidim 6 specijalista, lijekovi su ostali isti…ali sam sredio NARKOTIKE.

Cetri godine posjete kliniki bolova, nije napravila nista za mene…niti jedan Narcotik,specijalni Gabopetine ili Antitryclics koji rade na CNS nije pomogao …dapace dvije godine sam bio najlosije nego ikada…jos jedna operacija na kicmi 2004 /imao sam jednu 1972, neuspjelu/.eto proslo je 8 mjeseca i ja sam losije nego prije, hodanje je ograniceno, stotine metra pa prekid i odmor i bolovi, pa opet pomalo.

1972 sam imao laminectomy on L5/S1, u ono vrije novija operacija...rezano za jedan level 30 cm, operacija nije uspjela.
2004 sam imao suzenje nervnog kanala i pritisak nerva,Laminectomy na dva levela L4/L5 i L4/L3...isto neuspjela...dapace najnoviji MRI pokazuje desnu stranu L4
izlazni nerv ukljescen.

Jedno znadem da sam strpljiv i ustrajan i “da znadem sve o sebi”, sta me ocekuje i sretan sam sta sam zadnje 4 godine na internetu , gdje sam mnogo naucio…prosirio razumjevanje za moje bolesti i koliko si mogu pomoci.

Tokom vremena sam procitao i prosao sa klinikom za bolove, predavanja i sve moguce nacine lijecenja bilo lijekovima ili sa umom ili sa natural nacinom.
Nista nije pomoglo…dok nisam poceo samo hypnozu “sugeriranje”

Trebalo mi je mnogo godina da shvatim da mogu da se vracam u proslost.
Mnoge neprospavane noci u bolovima i sa ocekivanjem da zadremam shvatio sam da se sa ucenjem “samo” hypnoze “…koju sam prakticirao za bolove mozem opustiti i vratiti u bilo koje vrijeme i osjecam bolje…za jedno vrijeme.

Moje spavanje se je okrenulo u zadnje 13 godine …nisam mogao zaspasti do oko 3-5 sati ujutro…spavam sa masinom za disanje…i kada jednom zaspim pod sedacijom spavam izmedju 7-10 sati…pa onda nekada ne po cijelu noc i dan , znao sam prije dvije godine spavati i po 13 dati pa onda ne spavati po 40-48 sati.

Sada sam na “mojem specijalnom rezimu “ i dalje ne zaspim do oko 3 ujutro, ali vise ne spavam dulje nego 7-10 sati.Dobar dio mojeg poboljsanja je sta sada podnosim bolove ,a ne uzimam narkotike…jer mi niti inace nisu pomagali samo radili gorje poslijedice.
Ali moram priznati da je tesko podnesti bolove koji su na velicini od 1-10…...uvjek izmedju 6-10.

Ali da opisem moju masinu za putovanje u proslost…zivimo u “retirement Village u svojem unitu oko 70sq/metra, sa dvije sobe,radi mojeg nespavanja i masine spavam odvojeno u drugoj manjoj sobi .
Imam specijalni krevet , sobu punu komputer hardware, sve ugradjeno u ormar tako kada zavrsim sve zatvorim da nije neuredno…supruga mi zahtjeva red i urednost oduvijek, a i sam, posebi sam ta osoba.
U toj sobi je sve “moj cjeli zivot”…sta je pred menom....

O jest postoji zivot sa suprugom, djecom, unucima …ali to je manje vremena nego sta provedem u “svojoj masini”….i bolestima koje nisu ugodne za mene niti okolicu!

P.S. "Whyalla" je Aboriginal rijec" za mjesto gdje puse vjetar"...tamo smo zivjeli 25 godina u Juznoj Australiji.

- 15:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	siječanj, 2005
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

uvod
sjecanje na djetinjstvo
mladost,drustvo
vjenjcanje
1963 rodjenje Daria
"majstorski poslovi"
rastanak
novi pocetak...
=======================
Istiniti zivot iz Australije od 1969 do Danas!
=======================

mesothelioma symptoms